Bila sam sa drugaricama u Haniotiju ove godine, preko Argusa, u terminu od 15. avgusta. Sto se tice agencije, skroz smo zadovoljne, nije bilo nikakvih problema. Kad god da sam isla preko njih, ispunili su moja ocekivanja. Problem je ovog puta bio u vili u kojoj smo odsele, a moram da naglasim da mi nismo zahtevne i da nismo trazile nikakv luksuz, vec normalan objekat u kom bismo imale uslova za osnovne stvari. U pitanju je vila Margarita, koja se nalazi u centru mesta i koja nije velika, ima ukupno 5 apartmana na raspolaganju. Svi apartmani su u potkrovlju, odnosno na trecem spratu, a do njega se dolazi spiralnim stepenicama bez gelendera, tako da smo morale da budemo vrlo pazljive. Soba je bila ok, sa nekim malim nedostacima. Falilo je nesto posudja, a brava na terasi je bila neispravna, samo sto nije otpala. INTERNETA nema, a pise na sajtu da svaka kuca ima WiFi. Ono sto mi je smetalo vise od svega ovoga je nesnosan smrad iz kupatila, nismo mogle da disemo od kanalizacije. Prozor je na kupatilu toliko mali, da svez vazduh uopste ne moze da udje. Ali, dobro, sve se to nekako pregrmi. Najveci problem je bila neljubaznost domacina zbog koje se sigurno ne bih nikada vise vratila u tu kucu. Ne znaju ni da pozdrave kad prodjemo, gledaju nas popreko kao da smo im neprijatelji a ne njihovi gosti. Imaju svoju pekaru odmah pored kuce, sto je prakticno, ali kad god smo otisle, gazdarica, njen muz i jos jedna zena pricaju stalno sebi u bradu nesto na grckom, sto je stvarno nekulturno. Ono sto me je inspirisalo da ostavim utisak ovde je dogadjaj os poslednjeg dana. Pored nas u sobi je bio bracni par sa dvoje dece. Jedno dete ima astmu i mora redovno da se inhalira. Dok smo poslednjeg dana cekali da krenemo kuci, otac od tog decaka je zamolio gazdaricu da ukljuci aparat da inhalaciju kod nje u pekari, medjutim ona ih je sve zajedno izbacila napolje, znajuci da ih ceka dug put do kuce. Moje preporuke za agenciju, ali vilu izbegavajte.
