Glavni
grad Portugala je doživeo renesansu u skorijim godinama i obnovljen je kao
zvanično mesto “zlatnog grada” južne Evrope. Nakon decenijskog dremeža, gradski
moderan, ustreptao i kosmopolitski identitet danas je jako nalik onom sjajnom
gradu iz 15. i 16. veka, godina sjajnih dostignuca i otkrića, kada je Lisabon
bio centar trgovine sa Istokom i startna pozicija za pomorska istraživanja
zemljine kugle.
1990- tih godina odlučeno je da se uloži u rekonstruisanje grada i njihov fokus na budućnost je izneo u prvi plan brojne gradske atribute i atrakcije, kako one stare tako i nove. Infrastruktura grada je unapređena, sa novinama kao što je impresivni Vasko de Gama most preko reke Tagus, koji povezuje gradski aerodrom sa mrežom nacionalnih motornih puteva i učinio dostupnijim ostale krajeve Portugala. Ovde je takođe i nov železnički čvor, Gare de Oriente, koji je vrhunac nove moderne granice istočne obale Tagusa, nazvan Santiago Calatrava, koji povezuje Lisabon sa ostalim delom Evrope.
Pored
novog, postoji i mnoštvo starog koje šarmira turiste, dajući metropoli blago
provincijsku atmosferu. Izvrsna, slikovita srednjevekovna oblast Alfama okružuje
gradsku Sao Jorge tvrđavu a istorijski drveni tramvaji idu redovno, bučno,
uzbrdo i nizbrdo prolazeći pored dekorativnih kafića sa podovima oslikanimmozaikom.
Mnoge relikvije i vrednosti iz zlatnog doba grada su uništene u velikom
zemljotresu 1755. godine ali su mnoge opstale i danas su popularne kao turistička
atrakcija, a dobijaju komplimente i od modernih viđenja, kao što je futuristički
Okeanarijum.
Grad je bogat peščanim plažama duž raznih priobalskih oblasti, kao što je Costa da Caparica Estoril i Cascais, podjednako lepe i šumovita oblast Sintra i sasvim poseban Mafra manastir. Narav i raspoloženje Lisabona je vedro i sjajno, prisno i sveže i uvek spremno da pruži dobrodošlicu svetu kao jedan od sjajnih gradova Evrope.
Zidine
tvrđave Svetog Đorđa su smeštene povrh brda koje se uzdiže nad rekom Tagus i datira još iz Muris okupacije
u 10. veku, ali je bilo utvrđenje vekovima, naročito u 5. veku. Tvrđava je
proglašena postojbinom Lisabona a danas omogućava panoramski pogld na reku Tagus i Alfama srednjevekovnu oblast.
Turisti mogu da šetaju travnjacima i penju se uz bedeme. Multimedijalni šou može
se posmatrati u toku dana kada se oživljava istorija Lisabona. Teren ispred tvrđave
je pošumljen drvećem masline, borovima i plutom koje čine vaš provod mnogo
prijatnijim.
Najstariji
deo Lisabona, Alfama kvart se pruža u podnožju brda, ispred tvrđave Svetog Đorđa,
sačuvala je mnogo od tradicionalnih boja i atmosfere iz dana kada je bila sedište
antičkog Saracena. Duž uskih kaldrmisanih aleja prostiru se taverne i ulične
prodavnice, izmešane sa kućicama u posebnom stilu, u kojima su smešteni obalski
radnici, prodavci ribe i mornari. U doba Alfame, čuvena Lisabonska buvlja
pijaca, Feira da Ladra, se otvarala u Campo de Santa Klara, svakog utorka i
subote. Alfama je isto tako puna istorijskih zgrada i crkava, koje obavezno
treba obići i istražiti. U nekim zgradama se prikazuju krzneni kaputi i oružje što
svedoči da je Alfama nekad bila sedište aristokratije. Noću Alfama poprima neki
misteriozni oblik sa uličnim fenjerima i lampama koje bacaju senke na zidine
tvrđave i nije preporučljivo ovuda zalaziti
po mraku, osim u čuveni Bairo Alto kafe i deo sa noćnim klubovima.
Iako katedrala Largo da Se u Alfama oblasti nije spolja sređena, ona je prva crkva u Lisabonu, izgrađena na mestu Saracen džamije, nakon što su grad okupirali Crusaderi u 12.veku. Unutra, ova antička crkva sadrži neke vrednosti, kao što je krstionica gde je u ceremoniji bio Sveti Antonije Padue 1195. godine, kao i brojne značajne relikvije, slike i ikone. Otvorena je: od ponedeljka do subote od 8:30 do 18:30 časova.
Gulbekian
je bio jermenski naftni magnat koji je umro 1955. godine i ostavio za sobom
objedinjenu, jednu od svetski najfinijih umetničkih kolekcija. Kolekcija je
sada smeštena u modernom centru, gde je Fondacija Kalousta Gulbekiana
sponzorisala umetničke projekte domaće kulture i izložbe umetnika iz Portugala
kao i stranih umetnika. Privatna kolekcija Gulbekiana sadrži egipatske, grčke i
rimske antikvitete, islamsku keramiku i tekstile, sirijske vrednosti, kinesku keramiku
i evropske srednjevekovne ručno izrađene skripte. Kolekcija je ogromna a stalna
postavka varira. Među slikama su i dva Rembranta, Rubens i Renoar. Otvoreno: od
srede do subote od 10:00 do 18:00 časova.
Bairro
Alto oblast (Gornji grad) je, kao i Alfama, istorijska enklava koja datira iz
1513, koja je okužena ulicama oko Santa Justa Elevatora (strukture koja podseća
na Ajfelov toranj u Parizu). Živopisan kraj odzvanja od poziva trgovaca i
prodavaca ribe a prozori i balkoni su ukrašeni ptičijim kavezima i šarenim vešom.
Noću ovaj kraj oživljava sa nekim od najfinijih gradskih fado kafića, duž ulica
sa Viktorijankim fenjerima i lampama. Fado je poznati brend muzike i plesa koji
su doneli u Portugal afrički robovi u 19. veku,
karakterišu ga pesme pune tuge i očaja i ne postoji bolje mesto u Portugalu da
se doživi ovaj muzički stil nego sto je Bairro Alto u Lisabonu.
Jedan
od najpoznatijih simbola Lisabona je impozantan spomenik, smešten na
obali reke u Aveniji de Brasilia u oblasti Belem, dizajniran za
komemoraciju
Portugalskom dobu otkrića. Belem, gde se Targus uliva u more,
je mesto odakle su pomorski istraživači nekada davno usmeravali svoje
brodove u
pravcu nepoznatog kako bi istražili
svet. Spomenik je otkriven 1960. godine na 500. proslavu godišnjice
smrti
princa Henrija Navigatora u 1460. godini, monarha koji je odgovoran za
ulogu
Portugala u svetskom istraživanju u 15. i 16. veku. Masivni spomenik je
u
obliku karavana sa Princom Henrijem na brodu, u pozadini sa slikama
čuvenih
moreplovaca, kraljevskim zaštitnicima i drugima koji su učestvovali u
zlatnom
dobu otkrića. Otvoren je: svakog dan od 9:00 do 18:30 časova.
Čuvena
kula Belem je zaštićena od Unesko-a i jedna je od Lisabonskih ‘naslikanijih’
atrakcija, jer je vrlo dekorativna u svojoj okolini. Spoljašnji zidovi su
izrezbareni konopcima u steni i prelepim otvorenim balkonima, zajedno sa
Muriskim osmatračnicama i utvrđenjima sa puškarnicama u obliku štitova. Kula je
sagrađena u 16. veku da služi kao utvrđenje na sredini reke Tagus.
prevod: Lepa Đokić