10. juli 2005. nedelja
Današnji dan posvećen je poseti Sremske Mitrovice i Zasavice. Ukoliko sve bude išlo po planu, uveče bi trebao da odem u Novi Sad na EXIT 05, za koji sam besplatnu kartu dobio od "Blic-a".
Jutro je bilo prohladno i nije mnogo obećavalo. Predhodnih dana kiša se dobro ispadala, ali izgleda, nije odustajala. Stigli smo do Sremske Mitrovice i popili jutarnju kafu. Pridružio nam se zaljubljenik u prirodu, Miša, koji će biti naš vodič kroz Sremsku Mitrovicu i Zasavicu, pod punom planinarskom opremom. Obišli smo carsku palatu, park sa fontanom ,,Kameni cvet", gradsku biblioteku, staru srpsku crkvu Sv. Stefana, Zanatsku ulicu, Vojnograničarski kvart, Žitnu pijacu. Kod značajnih turističkih lokaliteta postavljene su table sa informacijama, a one su povezane plavom trakom, te se i putnik namernik, neupućen i neinformisan, može upoznati sa gradom i njegovim znamenitostima. Ceo projekat realizovan je uz podršku francuske vlade. Miša je bio toliko ljubazan da nas je ugostio i u svojoj kući, gde smo se upoznali sa njegovom bogatom zbirkom.
Po razgledanju Sremske
Mitrovice, pešačkim mostom Sv. Irineja prešli smo u Mačvansku Mitrovicu gde nas
je čekao autobus. On nas je brzo prevezao do Zasavice. Zasavica je veoma čudna
rečica. Smatra se da je ona bila bivše korito Drine, pa Save, pa opet Drine.
Iako se nalazi u neposrednoj blizini Save, vode Zasavice su drinske što je
pravi fenomen. Ona svojim okruženjem predstavlja redak preostali očuvani kutak
prirode u Evropi i kao takva proglašena je za Specijalni rezervat prirode I
kategorije. Prostire se na području južne Vojvodine i severne Mačve, istočno od
reke Drine, a južno od reke Save u dužini od 33,1 km. Do nje se najlakše može
stići kada se iz Sremske Mitrovice produži prema Mačvanskoj Mitrovici i dalje
prema Zasavici II i I. Svuda pored puta postavljene su informacione table, pa
ako ih budete pratili sigurno se nećete izgubiti. Najveću vrednost rezervata
predstavljaju retke biljne i životinjske vrste. Jedna od takvih retkih vrsta
jeste i riba Umbra krameri (mrguda) koja je jedini evropski predstavnik iz
familije Umbridae i predstavlja evolutivno novu vrstu. Ovakvo bogatstvo flore i
faune pravi je raj za stručnjake i ljubitelje prirode, tako da je deo rezervata
idealan za foto-safari.
Zasavicu će te obići novim turističkim brodom
čije su karakteristike specijalno prilagođene ovoj reci. Za ovaj brod je
karakteristično da je on jedini orginalni brod od Drugog svetskog rata
napravljen u našim brodogradilištima. Nedaleko od Zasavice je Goransko jezero.
Nastalo je veštackim putem i veoma je bogato ribom. Od kako je 22. aprila 2004
godine realizovan projekat puštanja dabrova, pristiglih iz Bavarske, u rezervat
Zasavica. Sve je više primera o uspešnosti projekta reintrodukcije dabra u
Zasavicu. Prvo je jedna par krajem avgusta završio gradnju brane na pritoci
Bataru. Zatim početkom juna ove godine, tačno godinu i mesec dana od puštanja
prvih dabrova u Zasavicu, jedna porodica dabrova je dobila prinovu. Ženki je
ovo bio prvi okot i na svet je donela dva mladunca. Već posle desetak dana
mladunci su napravili svoje prve nespretne plivačke pokreta. Zasavica je puna
ptica i lokvanja.
Posle vožnje brodom i nadahnute Mišine priče,
vratili smo se u visitorski centar, gde se uveliko spremao ručak. Uz pivo smo
pojeli po dva tanjira riblje čorbe i po babušku sa talandare. Potom smo se
popeli na turistički toranj i durbinom razgledali okolinu.
Pored jezera, u okviru kompleksa, nalazi se mala farma gde ćete sresti crnu lasu ili mangulicu sremsku, verovatno prva vrsta domaće svinje u evolutivnom procesu pripitimoljavanja. Kažu da njeno meso ima manje holesterola. Diet svinja za zdrav život (ali ne njen)! Svinje su uživale u kupki od blata i na nas nisu opšte obraćale pažnju. Osim mangulice na farmi se čuvaju i veoma retki primerci podolskog crnog govečeta, kao i domaćeg potetnog balkanskog magarca. Pojedini iz grupe su mazili magarce i priroda je učinila svoje, neprestalno je jurio za grupom, tražeći da bude zadovoljen. Program je završen i mi čekamo da krenemo. Malo postaje i dosadno, a mene još očekuju avanture. Zato sam se odmarao i jedva sačekao trenutak kada smo trebali da krenemo.
Uveče sam grupu i Sandru, napustio u Mačvanskoj
Mitrovici i sa Mišom stigao do autobuske stanice. Tamo sam se osvežio uz
sladoled i koka kolu i sačekao autobus za Novi
Sad. Sandrine informacije pokazale su se kao tačne i
karta je koštala 210 dinara, što je mnogo jeftinije, nego iz Beograda. Uputio
sam se na EXIT 05, a karte sam dobio preko Blica, za uspešan slogan za ovu
manifestaciju. Put je zanimljiv, kao i razgovor sa mladim Bosancem koji sam
vodio do Petrovaradina. On je poreklom iz Bjeljine i ovih dana je bio na
EXIT-u. Put je bio zanimljiv, a ja spreman da se uključim u čaroliju zvanu EXIT
05.
Atmosfera je evropska, svečana, a obezbeđenje na visini zadatka. Novi Sad je živ i sve obećava dobar provod. Jedino je kiša, ove godine, pokvarila zabavu. Blato je svugde. Obišao sam štandove nevladinih organizacija i potpisao razne peticije za zaštitu životinja i slično. Za ovaj aspekt EXIT-a nisam znao, a ima sjajnih stvari da se sazna. Zaštita od side, borba protiv raka, borba protiv oružja, osuda ratnih zločina i neodgovorne vlasti, testovi inteligencije, takmičenje za nagradno putovanje u Amsterdam, prodaja humanitarnih narukvica, odbojka koja se igra u peni.
Na glavnoj bini Voda-Voda sam odslušao The
Datsuns, a na blues bini američki bend Tarboox
Rambles, koji su sasvim solidno prašili i pored kiše koja je dosadno
rominjala. Uspeo sam da nađem pivo po povoljnoj ceni. Publika je mešovita. Ima
dosta mladih, ali i ostarelih rokera koji se ne daju. Kojoj grupi pripadam,
pitao sam se dok mi je dosadna kiša umivala nasmejano lice, a razigrani klinci
gurali.
Najviše vremena sam proveo kod Tuborg scene slušajući Kiosk, The Rakes, Massima Savića koji je bio sjajan i nadahnut, iako je kiša prešla u pljusak. Još malo sam se prošetao, dok su sve bine preuzimale tehno trupe, željne žestokog plesa i eventualnog muvanja u gomili.
Dok sam napuštao EXIT, ispratili su me, već posrnuli i mlitavi Partibrejkersi. Cane je sad u nekoj religioznoj fazi, a ja tu simbiozu sa rokom baš ne kapiram. Još malo šetnje kroz Novi Sad koji spava. Taksisti koji vrebaju svoje žrtve. Grad je raskopan, ali spreman, da još lepši i zanosniji dočeka nove turiste. Do sledećeg EXIT-a. Besposleni policajac, pred pokrajinskom vladom, zaustavlja preplašenog omladinca, pitajući ga šta je konzumirao. Život, mislim, kažu mu da si konzumirao život, čoveče. Dokle će sjajne trenutke, tako retke, u ovoj nesrećnoj zemlji, kvariti rigidni tradicionalisti, zavidni na svakog sa osmehom na licu. Da se razumemo, time ne mislim na celu policiju, jer sam svedok momaka i devojaka u plavom, koji su se na EXIT-u super zabavljali, a sigurno bi bili i opušteniji da nisu bili na dužnosti. Mislim na pojedince, koji ne razlikuju stvarno potrebne stvari od onih okoštalih, socrealističkih, koje su nas i tako dosta unazadile i upropastile.
Oko 04:10 stigao sam do novosadske autobuske
stanice i taman imao toliko vremena da se presvučem u majicu koju sam dobio na
EXIT-u, povodom borbo protiv side, kada je oronuli zaječarski autobus stigao u
stanicu. Još jednom su se Sandrina istraživanja pokazala kao tačna, i što se tiče termina i cene putne
karte. Autobus je model iz sedamdesetih godina sa zgusnutim sedištima, što
očigledno nije smetalo mlađim putnicima. Krećemo, a kondukter naplaćuje karte.
Dvojica igraju šah bez table, iz glave. Autobus staje a vozač poziva
konduktera, da mu pomogne. Nešto čukaju oko motora. Stali smo na livadi, magla
je. Skoro svi dremaju. Šahisti pokušavaju da jedan drugog nadmudre. Realan
problem, mi u nedođiji u pola pet ujutru, nikom ne dospeva do mozga. Kondukter
ulazi i pita da li neko ima flašu sa vodom. Dobija jednu od 0.5 l i tako
pokušava da reši problem. Pomažu mu i kamiondžije, koje nas prestižu. Polako
polazimo, a ja se nadam da ću nekako stići na posao. Stižem i da odem do kuće,
istuširam se, preobučem i doručkujem. Ceo dan mi se žestoko spavalo, najveća
kriza je nastala oko 11h, i kada sam, posle posla, stigao kući, odmah sam se
komirao i prespavao do jutra. Ovako dobar provod, opravdavao je žrtvu.
Autor teksta: Nenad Perić