Ako ste nekad proveli izvesno vreme u blizini vode, onda ste primetili da u tihim danima na vodi ima vrlo malo talasa, a u vetrovitim i olujnim danima ima ih vrlo mnogo.
Naravno, ovo objašnjava i kako nastaju talasi. Uzrok im je vetar. Talas mora da pokrene neka sila ili energija, a vodi tu energiju daje vetar. Kada posmatrate talase kako se dižu jedan za drugim, voda izgleda kao da se kreće napred. Ali kad se na vodi nalazi komad drveta, on se neće kretati napred, već će samo odskakati gore-dole po talasima. Drvo se kreće samo kada ga pokreću vetar ili plima.

Kakva se to vrsta kretanja dešava u talasu? Vodeni talas većinom predstavlja dizanje i spuštanje vodenih čestica. Ovo kretanje se nastavlja prema obali, ali čestice vode se ne kreću prema obali. Na primer, ako zatresete konopac naročitim pokretom, duž konopca se javlja neka vrsta talasa. To talasasto kretanje ide duž konopca, ali čestice konopca ostaju tamo gde su.
Kad donji deo talasa udari o tlo u blizini obale, talas zbog trenja uspori kretanje. Vrh talasa nastavlja svoj put, survava se i udara u obalu.
Tako se energija koju obrazuju talasi gubi na obali. Ako na plaži uđete u talase, vrlo brzo ćete shvatiti koliko tu ima energije!
U talasima se vodene čestice kreću kružnom putanjom nagore i napred, kako ih gura vetar. Zatim nadole i natrag, pošto ih sila teže vuče dole na zajednički nivo. Ta kretanja izazivaju pomeranje talasa. Dužina talasa je razdaljina od vrha jednog do vrha drugog talasa, a najniža tačka između njih se zove dolina.
27. avgusta 1883. godine ostrvo Krakatau u današnjoj Indoneziji gotovo je raznela vulkanska erupcija. Usled eksplozije podigli su se ogromni talasi, visoki preko 30 metara. Oni su zbrisali stotine sela i poleteli okeanom brzinom od preko 1000 kilometara na čas! Osetili su se čak i na obalama Australije i Kalifornije, hiljadama kilometara daleko!
Godine 1946. došlo je do zemljotresa na dnu okeana u blizini Aleutskih ostrva. Jedan džinovski talas je za manje od 5 časova prešao više od 3 i po hiljade kilometara i udario o Havaje. Podigao je kuće i mostove i odbacio ih nekoliko desetina metara. Tada se utopilo preko 170 ljudi.

Oba ova velika talasa spadaju u talase izazvane podmorskim zemljotresom. Oni nimalo ne liče na obične morske talase i one koje vidimo na pokraj obale, i nemaju nikakve veze ni sa vetrom, ni sa plimom. Naučnici su dali posebno ime. Zovu ih japanskim imenom - cunami. Zemljotresni talas ili cunami, javlja se usled nekog poremećaja na dnu mora, obično usled zemljotresa podmorskog tla.
Udarni talas izazvan zemljotresom na dnu okeana putuje kroz vodu kao šo jak zvuk putuje kroz vazduh. U stvari, ovaj udar putuje kroz vodu brzinom zvuka.
Ako se u toj oblasti nađe neki brod, njega će ovaj udar tako uzdrmati kao da je udario u stenu!
Kad dođe do zemljotresa na dnu okeana, dno se pomera i klizi. Ovo kretanje i udar tog poremećaja stvaraju cunami. Ponekad se u vodi stvara veliko ulegnuće, a ponekad veliki vodeni breg. Odmah zatim nastaje cunami, koji počinje da se pokreće velikom brzinom.
Prvi znak da se cunami približava obali je, začudo, jedan običan talas. Zatim nekoliko minuta nivo mora opada kao da je vrlo velika oseka. Tada more može da se povuče sa velikog dela obale. posle toga udara ogroman cunami.
Golfska struja je najpoznatija okeanska struja. Ona je kao reka koja teče kroz more, umesto kroz zemlju. Toliko je velika, da je veća od svih reka na svetu zajedno!
Golfska struja se kreće prema severu, duž istočne obale Sjedinjenih Država, preko okeana, a zatim prema severozapadnoj Evropi. Golfska struja je tamno ljubičaste boje i jasno se vidi i razlikuje od zelenih i sivih voda kroz koje teče.
Voda Golfske struje potiče od kretanja površinskih voda u Atlantiku, blizu ekvatora. Ovo kretanje ili struja, usmereno je prema zapadu. Tako Golfska struja teče prema severu Južne Amerike i ulazi u Karipsko more. Mi je nazivamo Golfskom strujom tek kada odatle krene na sever duž istočne obale Sjedinjenih Država.

Pošto Golfska struja potiče iz toplog dela sveta, njene vode su tople. Prisustvo ove ogromne struje tople vode stvara velike promene u klimi mnogih mesta.
Evo nekih neobičnih primera za to: vetrovi koji duvaju iznad ove struje u severnoj Evropi nose topao vazduh u razne delove Norveške, Švedske, Danske, Holandije i Belgije. Zato ti delovi sveta imaju blaže zime od drugih, koji leže isto toliko daleko na severu. To znači i da luke duž norveške obale nikada nisu zaleđene.
Zahvaljujući Golfskoj struji, London i Pariz uživaju blage zime, mada leže isto toliko na severu kao južni Labrador, na primer, koji ima vrlo hladne zime. Vetrovi koji duvaju iznad Golfske struje postaju topli i vlažni. Kad se ovi vetrovi ohlade, što se inače dešava u blizini Njufaundlenda, nastaje magla.
Golfska struja nema tako veliko dejstvo na klimu Severne Amerike kao na Evropu jer tamo zmski vetrovi ne duvaju prema kopnu, kao u Evropi.