Srbija - druge destinacije:






Cene Zabava Shopping Kultura Meštani |
Poslao/la: Anais u 23. 06 2010. 08:35 Vreme boravka: 03. 2010 Godina rođenja: 0 Potpuno se slažem sa opisom hotela na ovom sajtu, mada većina opisa ne odgovara stvarnom stanju, jer ih pišu ljudi iz hotela! U banji sam bila u martu, na velnes vikendu, jer su oni jedini napisali na sajtu šta tačno nude od tretmana za navedenu cenu, koja je više nego pristojna-5700 za 2 pansiona (švedski sto za sva 3 obroka)+sauna, đakuzi, tople klupe, biserna kada, ručna masaža i aqua detoks. Prošle godine su me u Merkuru u Vrnjačkoj banji odrali sa cenom za upola manje. Bila sam u renoviranom delu-nov nameštaj i stolarija, LCD televizor, frižider-sve u svemu super. Osoblje je ljubazno-i na recepciji, u velnesu su predivni...
17 od 17 posetilac(a) smatra da je ovaj opis koristan. |
Cene Zabava Shopping Kultura Meštani |
Poslao/la: rajko s u 13. 02 2010. 01:59 Vreme boravka: 08. 2009 Godina rođenja: 0 U prolom banji sam prvi put boravio 2009godine. Dogovarao sam se sa drustvom gde bi mogli da idemo na kampovanje... I tu su naravno bile razne destinacije, ali sve je to propalo... Tada drug dolazi na ideju da kampujemo u Prolom banju, nisam se slagao sa njim ali posto je vecina bila za i ja sam krenuo... Kada smo stigli u Prolom banju ja sam bio odusevljen, mesto je prelepo, leti ima puno turista, ljudi su kulturni i komunikativni... krenuo sam odma u obilazak banje, sve sto sam vise setao banja je postajala sve lepsa i lepsa... i tako da sada nema dileme kada sledeci put krenem na kampovanje... I svima bi preporucio da posete ovo predivno mesto. Da osete tu prirodu i cuju zuborenje potoka. da obidju hotele kafic koi je po meni prelep... i sto je najbitnije da se odmre i opuste....
17 od 22 posetilac(a) smatra da je ovaj opis koristan. |
Cene Zabava Shopping Kultura Meštani |
Poslao/la: Aleksandra, mesto: Pancevo u 07. 11 2007. 15:50 Vreme boravka: 12. 2006 Godina rođenja: 1976 U Prolom Banji sam prvi put boravila 2003. godine, sasvim slucajno. Pred put bas nisam bila odusevljena destinacijom, ali kako mi je cilj bio kakav-takav odmor uputila sam se tamo sa suprugom i jednogodisnjim detetom. Vec prvi susret sa osobljem u hotelu Radan bio je fantastican - pocev od recepcije, lekara sve do restoranskog osoblja i sobarica. Dobrodoslicu takvog tipa nisam dozivela ni na mnogo atraktivnijim lokacijama. Tada 2003. nije bilo tako raznolikih medicinskih i kozmetickih usluga kao sada, ali od relaksirajucih treba izdvojiti cuvenu bisernu kupku( nesto kao pustanje kiseonika u kadu punu vode) ili manuelnu masazu koja je na svetskom nivou. Naravno, postoje i razliciti programi lecenja elektro, kinezi terapijom i sl. Potpuno odmoreni, odlucili smo da Prolom banju posetimo jos dva puta do sada, i nismo pogresili. Nivo usluga u hotelu Radan je iz godine u godinu sve bolji. Krajem 2006. uzivali smo u finskoj sauni i djakuziju, a na listi novih usluga nalaze se i anti celulit masaze, kozmeticke terpije, pa i lecenje menadjerskih bolesti. Kada sve to prati neograniceno konzumiranje fantasticne Prolom vode, ogromne kade u svakoj sobi koje punite naravno Prolom vodom, koriscenje zatvorenog bazena, teretane, stonog tenisa - ne treba vam mnogo da shvatite koliko je mesto idealno za odmor. Put kojim dolazite do hotela - tu se i zavrsava. Odatle na dalje sve je cista priroda. U sklopu hotela informisu vas o svim ekskurzijama, ali i o tzv. stazama zdravlja, odnosno svim onim seoskim putevima kojim stizete do Lazarice, Djavolje varosi, prirodnog izvora Prolom vode duboko u sumi i sl. Kako smo u Prolom banji boravili i leti i zimi, ne mogu da se opredelim kada je lepse. Leti je urbanije, ima mnogo turista, cesto se oranizuje pozoriste na otvorenom, ili folklorni ansambl. Mogu se posetiti restoran na potoku, ili etno krcma, vegetacija je bujna itd. Tokom zime ima manje turista, ima dosta blagih padina za sankanje, grejanje u hotelu radi celu noc itd. Nadam se da sam bar nekome pomogla u odabiru lokacije kada je u pitanju domaci turizam. Napominjem da tokom godine ponekad boravimo i na Zlatiboru, tokom sezone odemo na more, ali se uvek nadje i neki termin da posetimo i ovu banju - jedino se tu odmorimo kako treba. Idealno je za porodice sa malom decom. I ove zime cu sa svoje dvoje dece i suprugom posetiti ovo prelepo mesto, daleko od industrije, gde je jedina buka koja se cuje sum potoka.
109 od 110 posetilac(a) smatra da je ovaj opis koristan. |
Cene Zabava Shopping Kultura Meštani |
Poslao/la: Ljilja Labović, mesto: Pula,Hrvatska u 11. 01 2007. 20:45 Vreme boravka: 07. 2003 Godina rođenja: 1954 Poštovani, god. 1979. sam bila u poseti kod rodbine jer sam rođena u Blacu. Kako sam imala probleme na licu, doktori su rekli "hormonalni",što znači bubuljice, veoma ružne a lekari nisu mogli da mi pomognu ni preparatima, niti kremama. Sestra od strica mi je rekla da idem u Prolom banju jer je voda lekovita. Poslušala sam je. Kanistar od deset litara vode je učinio čudo. Posle umivanja oprala sam lice "prolom vodom". Za nedelju dana nestale su bubuljice a nije bilo ni ožiljaka. Želja mi je da ponovo dodjem u banju, zbog nostalgije i zbog naše lepote. Nema lepšeg kraja od rodnog zavičaja. pozdrav Ljilja
29 od 42 posetilac(a) smatra da je ovaj opis koristan. |
Cene Zabava Shopping Kultura Meštani |
Poslao/la: Zorica Stojanović, mesto: Leskovac u 10. 07 2006. 15:38 Vreme boravka: 07. 2006 Godina rođenja: 1957 Pre desetak dana, prvog jula vikend sam provela u Prolom banji sa ćerkom. Put do banje bio je dobar, izuzev prilaznog puta u samoj banji. Nije ni on tako loš, samo ima dosta krivina i uspona ali to je samo nekoliko kilometara. Bile smo u privatnom smeštaju u jednoj kući. Lepa dvokrevetna soba na trećem spatu sa pogledom na vrhove okolnih brda. Prenoćište je bilo 400 dinara po krevetu sa korišćenjem kupatila. Posle kraćeg odmora i ručka otišle smo do hotela da se nadjemo sa prijateljima i odemo do „Djavolje varoši“. Pitali smo meštane kako da stignemo do „varoši“ i zajedno sa prijateljima pošle. Spuštali smo se kolima putem kojim smo došle u banju. Trebalo je da se vozimo oko petnaestak kilometara do skretanja za „Djavolju varoš“. Prešli smo tu razdaljinu ali nikakve table nije bilo sem jedne drvene daske okačene na stubu, na kojoj je pisalo Zebice. Odlučili smo da tu skrenemo i vidimo dokle ćemo stići. Na desetak metara od skretanja bila je velika tabla upozorenja da je put uzan i da se obazrivo vozi. Vozili smo se nekih pedesetak metara i sa desne strane videli tablu na kojoj je pisalo „Djavolja varoš“. Bili smo na pravom putu. A put je više ličio na planinsku stazu (malo širu) nego na put. Bilo je povećih rupa sa obe strane puta koje nikako nismo mogli da izbegnemo. Vozili smo se oko dva kilometara tim putem dok nismo došli do jedne veće širine na kojoj su se ostavljala kola. Dalje se nastavljalo pešice da bi se stiglo do „vidikovca“ sa kojeg se vidi „Djavolja varoš“. Penjali smo se uz strmu stazu prema vrhu. Na pojedinim mestima smo morali da se hvatamo za drveće da bi nastavili dalje. U daljini su se nazirale kamene „kape“ na stubovima. Iako umorni i zadihani požurili smo sa penjanjem da bi što pre videli „Djavolju varoš“. Uskoro smo došli do ogradjenog vidikovca do kog se dolazilo preko desetak drvenih stepenika. Osetili smo malu vrtoglavicu kad smo pogledali u ponor ispod nas i stubove čiji su vrhovi dopirali do vidikovca a neki i mnogo više od vidikovca. Seli smo na drvenom platou da bi se odmorili i privikli na pogled koji je bio ispod nas. Popili smo po neki gutljaj vode i već se osećali bolje. Uz preostale stepenice popeli smo se na drugi, manji plato da bi imali bolji pogled. Ispred nas je bila „Djavolja varoš“ sa svim svojim stubovima. Većina njih imala je „kamene kape“, dok su drugi bili bez „kapa“. Bili su grupisani i predstavljali odredjene celine. Po legendama koje se pričaju, desno od vidikovca su brat i sestra koje je djavo venčao a bog pretvorio u stubove zbog rodoskrnavljenja. Levo od vidikovca su dve grupe svatova koje su pošle po istu devojku. Da ne bi došlo do krvoprolića pretvoreni su u kamene stubove. Meštani su nam pričali da se noću, kad je pun mesec dešavaju čudne stvari u „djavoljoj varoši“ i da se još niko nije usudio da tamo zanoći. Slikala sam nekoliko snimaka za uspomenu, tog neverovatnog fenomena u netaknutoj prirodi a onda smo krenuli da se spuštamo prema izvoru sa lekovitom vodom. Staza kojom se išlo do izvora bila je sve drugo samo ne staza. Spuštali smo se i penjali uz stazu koju je pratio tamni trag vode zbog prisustva raznih metala. Na pojedinim mestima hvatali smo se za ruke da bi se popeli uz kamenje koje je bilo na samoj stazi. Ubrzo smo ugledali crevo izmedju kamenja iz kog je slabim mlazem curila voda. Za tu vodu se pričalo da je lekovita jer služi za zaceljivanje rana i koristi se samo za spolju upotrebu. Do drugog izvora trebalo je da se penje još uzbrdo ali zato je voda jače curila iz creva i brže se punile flaše. Popela sam se do drugog izvora i sela na jednom kamenu da predahnem. Videla sam stubove sa zadnje strane, kao da su izranjali iz odronjenih stena i uzdizali se prema nebu. Natočila sam vodu i spustila se do prvog izvora a onda smo nastavili sa spuštanjem do mesta gde smo ostavili kola. Vratili smo se istim putem u banju i usput prepričavali utiske o neverovatnoj varoši. Posle tuširanja i odmora u sobi pošle smo na večeru. Pitale smo gazdaricu gde bi mogle da odemo. Preporučila nam je riblji restoran „Božji dar“ koji ima svežu pastrmku i objasnila kako da dodjemo do njega. Restoran se nalazio pored reke i do njega se dolazilo preko malog mosta. Desetak stolova bilo je postavljeno ispred ograde koja je odvajala restoran od tri bazena sa pastrmkama. Sele smo za stolom koji je bio najbliže ogradi da bi gledale pastrmke. Prvi put smo videle pastrmke narandžasto-žute boje bez ijedne pege. One su bile ukras ribljaka i nisu se hvatale. Poručile smo pastrmke i krompir salatu. Bilo je pravo zadovoljstvo gledati kako mrežicom hvataju pastrmke, mere ih na vagi, čiste i odmah prže u fritezi. Dok smo popile sok naše pastrmke su bile spremljene i poslužene. Bile su ukusne jer su bile sveže ulovljene. Posle večere otišle smo da se nadjemo sa našim prijateljima i prošetamo banjom. Sutradan, posle doručka odvezle smo se do jedne od najstarijih crkava u tom kraju - „Lazarica“. Po legendi u toj crkvi je bio knez Lazar sa svojom vojskom pre odlaska u kosovski boj. Kažu da je obišao tri puta oko crkve sa vojnicima i obećao, da ako se vrati iz boja ponovo obidje oko crkve tri puta ali u suprotnom smeru. Znamo da se nije vratio iz boja a u crkvenom dvorištu od tad rastu šljive koje iz zemlje imaju uvrnuto stablo. Možda zvuči čudno ali stvarno sam videla ta stabla, čak sam ih i slikala. Ostatak prepodneva provele smo na terenima za rekreaciju oko hotela i u kupovini suvenira na maloj pijaci. Posle ručka pošle smo natrag kući. Bio je to lepo proveden vikend ispunjen novim sadržajima. Ovako sam ja doživela posetu Prolom banji. Možda sam nešto preopširno opisala ili bila oštra u opisivanju ali zato je istina sve što sam napisala. Šaljem vam i slike koje sam tom prilikom napravila, nalaze se na ovoj adresi (info@putovanja. info). Nisu baš uspešne, jer ja sam samo fotograf amater. Srdačan pozdrav. Zorica.
86 od 108 posetilac(a) smatra da je ovaj opis koristan. |