Pozdrav svima, želeo bih da napišem moje utiske sa Tajlanda. Ako neko želi prave informacije i tehničke podatke, kao i dobra mesta za posetiti - definitivno preporučujem putopis SirKepe na ovom topicu. Čovek je veoma realan i svaka mu čast na svim detaljima koje je uspeo da zapiše. Sa druge strane, moj putopis je malo ličnije prirode i verujem da je dosta subjektivan, tako da je moguće da će se neko smoriti dok ga bude čitao. Takodje bih napomenuo da je ovo moj prvi samostalan odlazak u ovako daleke predele avionom, tako da će možda neke stvari koje su mene fascinirale za vas biti nešto sasvim normalno. Nemojte mi zameriti

Jedna od stvari koje bih sebi zamerio je što se nikako nisam držao plana puta. Nisam obišao neka mesta koja sledeći put sigurno neću propustiti, kao što je recimo sever Tajlanda.
17. Februar - Bangkok
Sleteo sam u Bangkok posle 9 sati leta iz Istanbula na kome nisam oka sklopio. Nakon dobrog sletanja, pola aviona je pocelo da aplaudira, a ja zaista ne znam da li je to normalno ili smo imali nekih problema sa avionom (poslednji put sam leteo avionom pre 15 godina). Odmah po izlasku iz aviona osetio se vreli Bangkok, a ja sam se zaputio kuda i svi ostali. Nakon prve ispusene cigare nakon 12 sati apsinencije, malo mi se zavrtelo u glavi i uputio sam se ka izlazu. Provera pasosa i potraga za prtljagom mi je oduzela oko sat, sat i po. Nakon malo gubljenja po aerodromu, pronasao sam izlaz gde sam prosao jos jednu kontrolu prtljaga, doduse vrlo brzu. Izlazim napolje i odmah pocinjem da se znojim dok trazim taxi za grad. Pronalazim stand i ubrzo dolazi vozac koji uzima prtljag i krece do kola. Naravno, ja seljak, navikao kod nas u taxiju da sedim napred i otvaram prednja vrata, kad on meni Thank you. Ubrzo sam skapirao da sam otvorio vozaceva vrata, jer se na Tajlandu vozi levom stranom.
Cim smo krenuli, primetio sam da je taksimetar iskljucen, pa sam zamolio vozaca da ga ukljuci, ali je on odbio i rekao da ce me voznja izaci 400 bahta, sto sam prihvatio jer znam od ranije da voznja izadje oko 10 eura, dok je 400 bahta oko 800 dinara. Posle jednosatne voznje taksijem u toku koje je taksista platio putarinu od ukupno 100 bahta, ja sam zadovoljno izvadio 400 bahta i skontao da me nije uopste odrao. Taksista staje kod jedne zabacene ulice i ostavlja me tu. Tri puta sam ga pitao da li je siguran da je to ta ulica, na sta je on odgovorio potvrdno. Ali...to nije bila ta ulica. To ne bi bio toliki problem da ja nisam dehidrirao, a da ne pominjemo umor i neprespavana zadnja 2 dana. Zaista sam zeleo samo da stignem u hostel i zakuntam, a sada sam morao da se snadjem kako znam i umem. Nakon lutanja po ulici, odlucio sam se da pitam par mestana da li znaju gde je Happy guesthouse, da bi mi pola njih dalo pogresne instrukcije, a drugi me dovodili na mesta koja se zovu tipa K.C. House i tako...Uglavnom, morao sam da popijem nesto uskoro jer sam mislio da cu da umrem. Presao sam ulicu (a nisu me zgazila kola!) i uputio se ka malom parkicu jer sam tamo spazio par standova sa sokovima. Prilazim sipmaticnoj thai bakici i pitam je koliko kosta sok. Ona pocne da prica na tajlandskom i naravno, niko nista ne konta. Onda uzima u ruku 16 bahta i pokazuje mi (eh, jos kad bih ja znao sta je ona meni pokazala tada). Pritom prilazi mladja zena i kaze mi 17 baht. Ja reko okej, dajem 20 baht i kaze ona ok, 20 baht. Ja reko No, you said 17 baht before. I nakon minuta cenjkanja, ipak sam joj dao 20 bahta sto je u sustini ok cena, sa obzirom da sam za te pare dobio pola litre koka kole. Na kraju sam joj rekao da joj dajem 20 zato sto sam jako umoran i zedan. Posle popijene kole, naleteo sam na jednu turisticku agenciju i pitao za pravac za moj hostel...Ja kazem Do you know where is Happy Guest house, ona ne zna sta je pitam, pa je pitam 3x. Na kraju ona kaze oooooooo, Hepiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii house...Ja reko da...hepiiiiiiiiiiiiiiiiii...Thai ljudi jako cudno pricaju engleski jer je tajlandski tonski jezik, pa one tonove koje naglasavaju na tajlandskom, naglasavaju i kada pricaju engleski. Bilo kako bilo, ona me je uputila na pogresnu adresu. Konacno sam nasao lika u drugoj tur. agenciji koji zaista zna gde je Happy GH i koji prica engleski tu i tamo normalno. Dolazim na recepciju i kazem da sam rezervisao sobu, pronalazim se na listi rezervacija i upucujem u sobu, a na recepciji sam ostavio kusur od preko 300 bahta...Ipak, na Tajlandu te ljudi nece zeznuti na takav nacin, tako da cujem iza sebe Mister, Mister i lik me vija sa kusurom...
Naredna dva do tri dana sam proveo razgledajući Bangkok i boreći se sa nesanicom i jet lagom. U medjuvremenu sam upoznao nekoliko Thai osoba sa kojima sam proveo par meseci chata na internetu pre polaska. Odlučio sam se na taj korak jer sam zaista želeo da upoznam Tajland, kulturu i thai ljude na pravi način, tako da sam se trudio da što više vremena provedem sa njima, a što manje sa drugim turistima. Mogu reći da sam bio vrlo uspešan! Imam samo reči hvale o Tajlandjanima, ponašali su se prema meni kao prema svome, izvodili me u grad, vodili me hramove rezervisane za Tajlandjane, pravili mi večere, a čak sam i prespavao koju noć kod njih. Što je najgore od svega, nisu mi dali ništa da platim. Tako da priča o tome kako Thai ljudi i devojke žele samo novac, definitivno pada u vodu.
Moj plan za Tajland se već u biti tu izmenio, tako da sam ostao u Bangkoku čitavih 8 noći pre nego što sam se zaputio na jug. Suvišno je reći da sam osetio mešavinu tuge (što napuštam Bangkok i neverovatno dobro društvo) i sreće (što idem na rajska ostrva Tajlanda) pre puta za Krabi. Avionsku kartu za Krabi sam kupio dan pred polazak, tako da sam je prilično pretplatio (oko 60 eura) preko Thai Airways. Sigurno bi bilo znatno jeftinije da sam kartu kupio pre nego što sam stigao na Tajland, ali to bi definitivno uticalo na fleksibilnost koja mi je bila jako bitna na Tajlandu.
24. Februar - Krabi (Ao Nang)
U Krabi sam stigao Thai Airways letom iz Bangkoka. Let je potrajao oko sat i 20 minuta, a osoblje je bilo znatno ljubaznije nego u slucaju Turkish Airlines. Odmah po izlasku sa aerodroma uzimam taksi koji me nakon 40-minutne voznje ostavlja ispred J hotela u Ao Nangu. Za zadovoljstvo voznje taksijem u nepoznatoj zemlji sa likom koji izgleda kao da ima 12 godina i nemam pojma da li me vozi na pravo mesto sam morao da izdvojim 600 bahta. Stizem u Hotel i placam dvokrevetnu sobu 800 bahta, a soba je definitivno najbolja hotelska soba u kojoj sam ikada bio. (doduše nisam bio u previše hotela

) Full full. Nakon sto sam se smetio, otisao sam da cekiram studio za masazu koji se nalazi par metara od hotela. Na pola masaze cujem gitaru sa ulice i lik svira Wonderwall od Oasisa...Nirvana

Nakon jednosatne masaze koju sam platio 200 bahta izlazim napolje i vidim istetoviranu tajlandjanku kako peva i rasta tajlandjana kako svira gitaru. Pored njih za istim stolom sedi napucan istetovirani belac i pored njega belkinja. Odlucujem da sednem na klupu u blizini i ispusim cigaru uz odlicne zvuke akusticne gitare. Nakon posete WC-a u hotelskoj sobi odlucujem da sednem u mali kafic pored hotela gde se peva i svira gitara. Cim sam seo, tajlandanin me pozvao da sednem sa njima. Sve u svemu, to veče i nije prošlo baš najbolje, jer je istetovirani belac pokušao da me natera da poljubim Tajlandjanku celo veče, da bi se ona na kraju smorila od njega, ustala i poljubila me...Problem je bio u tome što se on strašno zaljubio u nju (što ja naravno nisam znao), pa je pokušao da me isprovocira kako bi se potukli...Ali se ne kraju sve dobro završilo. Nakon sto sam zavrsio pivo, placam i odlazim u hotel, a taman kad sam placao on se vratio, doduse izgledao je normalnije. Sutradan saznajem da je izgubio pasosh to veche. Hm, mozda karma stvarno postoji?
Nakon ove ispovesti, red je da kažem koju reč i o Ao Nangu. U pitanju je veoma malo mesto koje se praktično može prepešačiti, mada su skuteri za rentanje dostupni po ceni od 200 bahta po danu. Ao Nang je odlična polazna tačka za sve izlete u okolini kao što su Ko Phi Phi, Maya Bay, Bamboo Island, James Bond Island itd. Ipak, pomalo sam bio razočaran hordom turista u istom i nedostatkom Tajlandjana. Ao Nang je verovatno najkomercijalnije mesto koje sam posetio na Tajlandu, a trudio sam se da izbegavam mesta prenatrpana turistima. Što se tiče izlazaka u Ao Nangu, izbor je prilično siromašan. Ako zanemarimo nekoliko mesta (Irish Pub, Reagge Cafe i recimo Skal Bar), sve ostalo se svodi na bar girls. Bukvalno postoje dve ulice u kojima su kafići i na moje veliko razočarenje, svi su puni prostitutki koje pokušavaju da vas uvuku u kafić. One dobijaju procenat od pića koje popijete, a naravno možete i da ih vodite kući...Cene klope na ulici su prihvatljive, tako da za 30 bahta možete dobiti Pad Thai, a za dodatnih 20 i Fried rice. Zaista sam se trudio da što više jedem Thai hranu, ali ponekad, uglavnom za doručak, sam morao da pojedem neku Evropsku hranu, koja je znatno skuplja. U Ao Nangu sam proveo 5 noći, što je definitivno previše za ovu lokaciju. Tri dana bi bilo taman. Ali, avaj...koje god mesto na Tajlandu da posetim, uvek mi je žao da ga napustim...A tako je bilo i sa Ao Nangom. Nakon burne noći tokom koje sam imao stomačnih problema zbog presnih kraba i thai ruma, kupujem kartu za mini bus do Ko Lante.