Evo ovako, da dodam ono sto ja mislim i znam, pa da ti, nadam se, pomognem.
Ja sam dve godine radila u Kuvajtu, sada zapocinjem vec trecu godinu u Omanu, a posetila sam i Dubai i Bahrain. U Dohi sam bila samo na aerodromu, medjutim posto je to takodje GC (Gulf Country) stvari su slicne. Licno, ja nisam sama isla da radim, vec sa dragim. To je i meni i njemu olaksalo mnoge stvari. Sto se tvog pitanja bezbednosti tice, ako obratis paznju (kao sto je vec napomenuto) da suknje/pantalone koje nosis su ispod kolena, da su ti ramena i stomak pokriveni - nikakvog problema neces imati. Ljudi su generalno ljubazni - a pogotovo ako si zensko, strankinjam a jos pritom i plavusa (

), stvari birokratske prirode ce se neverovatno lako, brzo i lepo odradjivati.
Ono sto je meni neugodno, i na sta ne mogu da se naviknem ni posle cetiri pune godine na ovom podruciju, jeste to sto kao zensko stranog porekla i (pretpostavljam) mladjih godina privlacices paznju SVIH u okolini - Kataraca, Indusa, itd., muskog i zenskog pola. Ono sto su nas mame ucile - da ne 'buljimo' u druge, da prstom ne pokazujemo, itd. - njih ocigledno nisu ucile ... No to je vec nesto sto nema nikakve veze sa bezbednoscu, vec sa kultoroloskim razlikama.
Nasih ljudi ima svugde - pa i u Kataru. Naprimer, ja znam da jedna nasa zena (bivsa od jednog naseg coveka koji radi u Omanu) zivi sa dvoje dece u Dohi, deca tamo idu u skolu, a ona navodno radi u nekom spa centru kao menadzer - i plavusa je. Takodje, koliko ja znam, iako kao zena ne mozes da 'sponzorises' muza/decka za vizu, svakako mozes da sredis (jednom kada si zaposlena) da ti roditelji dodju u posetu - znam, jer ja to mogu.
Stvari na koje da obratis paznju i o kojima da se raspitas kod potencijalnog poslodavca:
1. Da li imas pravo da svoj pasos drzis kod sebe, ili ti poslodavac drzi pasos? Ako oni hoce da ti uzmu pasos po ulasku i vrate samo kada oni misle da treba da izadjes iz zemlje, ja ne bih prihvatila posao - to nije pravilo i onda postaju veoma diskutabilne njihove namere.
2. Kolika je plata? Ono sto se nama u Srbiji cini kao 'solidno' moze da bude i te kako malo u ovom kraju sveta. Oko 7,500-8,000 katarskih rijala mora da bude apsolutni MINIMUM, ako ti nije placen smestaj/racuni, mozda cak i neka klopa. Ako je smastaj placen od strane poslodavca, onda moze i nesto manje, ali ne mnogo - GC zemlje su bogate, ljudi imaju pare i cene 'izlaska' na kafu ili veceru, kao i cene po supermarketima nisu namenjene za niske plate. 'Dzabe' jedino mozes da nadjes indijsku hranu, ali koliko to volis, u kakvim je uslovima pripremljena, itd., to je pitanje. Vecina radne snage u ovim zemljama je iz Indije, Pakistana i Filipina - rade za sicu, ali bukvalno, i od te sice mogu da izdrzavaju citave porodice u rodnim krajevima. Sa nama, ipak, to nije slucaj.
Klima je topla manje vise cele godine, leti je pretoplo (preko 50). Dobra stvar kod klime, je to sto ne moras da pakujes raznovrsnu odecu, vec manje vise sve letnje stvari i po dva-tri dzempera/duksa, jer u januru moze 'malo' da se spusti temp - a posle konstantnog toplog leta, moze malo da ti bude hladno. To brzo prodje, i ponovo se vraca toplota ...
Sto se obicaja tice - ono sto je bitno da znas unapred je da svakako mozes da pruzis ruku zeni i da se rukujes, ali nemoj da pruzas ruku muskarcu - muskarci ce se svakako rukovati sa tobom AKO TI pruzis ruku, ali ja ne bih pruzala, jer nije uvek shvaceno bezazleno kako je namereno, vec mogu da pomisle da ti se svidjaju. Takodje, pazi da ne dajes bas svakome ko pita svoj licni broj tel - ma kako god to delovalo 'poslovno' itd., iz cistog razloga zato sto ce da te zovu cesto i budu dosadni. Ja iskljucivo mogu da dam svoj tel nekoj dobroj ucenici - ali uvek sa osmehnutim upozorenjem da ako nekom da moj broj, ja cu nekom dati njen broj, i nikakvih problema nisam imala.
Sve u svemu - ljudi su uglavnom pristojni (i to mnogo vise nego 'civilizovani' evropljani), ako su plata i uslovi dobri moze lepo da se ustedi, gradovi su cisti, beli stranci tretirani sa postovanjem, drustvo drugih stranaca lako moze da se nadje, itd. Sva moja 'upozorenja' uglavnom imaju veze sa musko-zenskim odnosima, zato sto su njihova 'pravila' nama uglavnom nepojmljiva i nerazumna, da ne kazem detinjasta i glupa, i zato sto vecinu tih 'pravila' mi u zivotu ne bi zamislili, a pogotovo su bitna ako si zensko i sama. Nazalost, ima veliki broj zapadnih zena (ja sam bila sokirana!), koje dodju u ove krajeve iz prostog razloga da bi se bavile nekom vrstom prostitucije i sponzorisanja - zene koje se svojim poduhvatima hvale, razbacuju i takmice! (bez zezanja) jedna sa drugom. Ima, naravno, i onih kojima to ne bi palo na pamet - samo napominjem da je bitno ODMAH napraviti razliku, da se izbegnu neprijatnosti.
Naravno, bilo gde da odes osetices 'kulturni sok', medjutim mislim da se to mnogo vise i izrazenije oseca u ovim predelima, posto se kultura, tradicije, jezik, hrana, istorija, itd., skoro bas sve, dosta razlikuje od onoga na sta si navikla. Ono sto je meni bilo i ostaje interesantno, je da ipak, pored svih ociglednih razlika, postoji neka veza izmedju naseg i arapskog naroda u mentalitetu, koja ih pravi nama bliskim. Izmedju Severne Amerike (gde sam takodje zivela, studirala i radila) i Arapske Peninsule - bez pitanja i razmisljanja 100% bih se opredelila za zivot medju Arapima.
Eto, to je neko moje subjektivno misljenje. Ako imas jos pitanja, slobodno, nadam se da cu moci da odgovorim.
Pozdrav.