Danas sam sa suprugom i prijateljima rešio da odem do restorana jer sam od kolege dobio toplu preporuku za restoran koji se tamo nalazi. Na žalost nismo uspeli da probamo pastrmku jer je u restoranu vladao pravi haos. Tri konobara koji su nasumice leteli po restoranu i bašti izmedju 100-150 gostiju. Jedva smo uspeli da dodjemo konobara koji je uredno zapisao podudžbinu u svoj blokčić. Za nekih 5 minuta je doneo pola od onoga što smo naručili i bukvalno pobegao od nas. Nismo uspeli da mu kažemo da želimo da ručamo i da nam je potreban meni

. Sve ovo nam nije teško palo jer smo navikli da sličnu sliku vidimo u srpskim restoranima koje redovno obilazimo. Neki gosti su u besni ustajali i odlazili jer konobara ni od korova, neki su ga bezuspešno dozivali. Do našeg stola je selo jedno kulturno društvance koje je takodje čekalo da ih neko usluži. Posle uzaludnog čekanja dogovorili smo se da jedan od nas ode i pozove konobara da nas posluži. Kada je saopštio unezverenom konobaru da dodje do nas on mu je rekao da će doći kad bude imao vremena

. Ko još želi da bude bude gost u takvom restoranu? Jedva smo čekali da dodje i naplati ono pola narudžbine koje je doneo. Kada je došao konobar nam je na opšte iznenadjenje saopštio iznos za celu turu koju smo naručili. Kada sam tražio da vidim račun na spisku je stajao i litar kisele vode sa kafom koju nije ni doneo. Naravno platio sam ono što smo popili i otišli gladni da ručamo na provereno dobrom mestu.
Razumem da je 1. maj, da je gužva, ali ne razumem vlasnike ovakvih mesta da za istu pripreme. Pa valjda im je u interesu da usluže što veći broj ljudi i da ljudi odu zadovoljni iz njihovog restorana. A ne da ovako ljudi odlaze sa lošim utiscima koje će prepričavati svojim prijateljima kao neki neveroatni dogadjaj koji im se desio toga dana. Takodje mi nije jasno da neko ko je privatnik ne shvata da je 1. maj neradan dan i da će mnogo ljudi doći iz svih krajeva Srbije u potrazi za nečim novim baš u njihov restoran.
Dobar glas daleko se čuje, a loš još dalje.