misk0

Meksiko

100 poruka u ovoj temi

Mexico's Yucatan Peninsula

1. dio

<intro>

Za one koji nemaju živaca čitati sve – bilo je super, toplo, vlažno, zemlja koju vrijedi posjetiti, obići i upoznati. Ima puno toga da pokaže i ponudi. Sve preporuke.

<kraj intro>

Eh, već nekoliko dana razmišljam kako da počnem, kako da složim a da sve kažem što sam vidio i doživio međutim i dalje nisam našao pravi put pa ću pisati onako kako se budem sjećao. Vjerovatno ću masu stvari i da zaboravim da stavim, da izostavim slučajno ali pokušaću bar ono najvažnije ne preskočiti.

Već 2 dana nikako da počnem, nekako se izvlačim ali mislim da stvarno više nema smisla :)

DakleM.. Kako do Mexica? Mi smo letjeli jednim komplikovanim i dugačkim letom. Zbog čega? Zato što je bio jeftin i zato što prije nikad nismo tako letjeli pa nismo znali. Riječ je o letu Milano->Amsterdam, Amsterdam-> Mexico City, Mexico City-> Cancun. Odlazak je trajao oko 20h, bar je tako pisalo na karti ali ja mislim da je bilo duže jer po mojoj računici iz Torricelle, do Puerto Morelos-a trebalo nam je oko 30 sati. Nazad je bilo nešto kraće oko 2h, ali mnogo je. Kompanija sa kojom smo letjeli je holandska KLM i jedna povratna karta je koštala oko 560Euro. Postoji online booking, check-in, izmjene rezervacija i svašta nešto što olakšava život. Prva dva i zadnja dva leta smo letjeli sa njihovim avionima dok su interni letovi u Mexicu bili od AeroMexico. Na tom dugom letu su nas hranili i pojili svakih sat vremena, od užina, grickalica, ručka pa do sokova, kafe, čaja i alkohola. Sve uredno i bez zamjerke. Ali dugo je, baš je dugo. Najgore je mislim sletanje, čekanje pa ponovo uzletanje. Nekako najviše smori iako fizički dobro dođe (prošetaš kilometar – dva po aerodromu od gate do gate-a :) ). Prvi put u životu su me skenirali sa nekim „ljudskim skenerom“ kod kojeg uđeš u neku kabinu, digneš ruke i oni vide šta imaš ispod odjeće. Kasnije sam gledao ekran, vidi se lutka na ekranu koja je za sve osobe ista, znači ne vidi se ništa „stvarno ispod“ Vjerovatno na nekim što pokušavaju unijeti odredjene „opasne“ predmete u avion ima nešto i drugo da se vidi. Pitam se samo kako je tip iz Nigerije (ili odakle već) prije mjesec dana baš na Schiphol (baš tom amsterdamskom aerodromu) uspio unijeti onaj eksploziv u avion. Ili su taj skener naknadno montirali :).

Budući da smo u Amsterdamu imali oko 6h sati za čekati a budući da postoji voz do centra, iskoristili smo priliku da obidjemo malo. U suštini od tih 6h, zbog gubljenja na aerodromu i gužvih na istom od tih 6 nam je ostalo zapravo 2 :) Stigli smo obići par centralih ulica, sex muzej, par uskih uličica sa „lutkama“ u izlozima i par shop-ova sa interesantnim artiklima. Kažem „lutke“ jer su ženske tako nekako našminkane, mirne i pod nekim čudnim svjetlom tako da izgledaju kao lutke na odjelu za intimno rublje :). Sex muzej je onako, djelimično zanimljiv ali ja bih ga prije nazvao „istorija pornografije“ nego sex muzej. Uglavnom blizu je i nije loše za obići. Ima interesantnih istorijski koncepata :). Po povratku na aerodrom skontali smo da smo u aerodromskom sandučiću gdje smo ostavili torbe ostavili i avionske karte tj boarding pass-e pa je bilo interesantno pregovarati sa policijom i čekati da se izmjenjaju i odvedu nas do locker-a da pokupimo i pokažemo karte. Ajd, malo gubljenja vremena i smaranja, ali kad nemaš u glavi imaš u .... locker-u :).

1

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

2. dio

U Cancun smo stigli nešto iza ponoći, našli torbe i otišli na šalterHerza da podignemo auto. Budući da smo htjeli upoznati Mexico tjoblasti Quintana Roo i Yucatan malo bolje a da su ipak sva mjestainteresantna za posjetiti dovoljno udaljena odlučili smo iznajmiti autoi putovati. Od kuće smo rezervisali auto preko sajta Easyterra. Autosmo uzeli na aerodromu Cancun i tamo ga vratili. Za tih nekih 13 danakoštalo nas je oko 420Euro, sa svim mogućim osiguranjima (za udes,protiv oštećenja, krađe..). Nisam znao, ali ta sva osiguranja činenekih 50-60% udio u cijeni. Iako sam imao određena CH osiguranja kojapokrivaju sve pizdarije koje ja napravim u cijelom svijetu, ovi izrent-a-car-a nisu to uzimali u obzir. Uglavnom uz malo smaranja u Herzu(nemate anti-lopov zaštitu, imamo, nemate, imamo ... pa dobro imate alinemate drugog vozača, to treba platiti i tako) dobismo auto. Riječ je oDodge Attitude 1.4 a u Evropi (i ko zna gdje još) je poznatiji podimenom Hyndai Accent. Djelovao je poprilično nov, prešao 11K km, radiosa Cdom (mp3 i wma), klima i slično. Jedino što mu je falilo suair-bag-ovi. Ne znam kako i zašto ih ne ugrađuju.

Poslije malolutanja i par gubljenja u tom mjestu (Puerto Morelos) našli smo mjesto(nije hotel, nesto kao motel / prenoćište) koje smo rezervisali prvedvije večeri za prespavati. Zove se Casitas Kinsol i vodi ga jedan parevropljana. Riječ je o nekoliko soba koje imaju vlastito kupatilom inalaze u dvorištu punom drveća (kokos, limete i jos nešto, ali ne moguse sjetiti imena). Uglavnom fin, cool ambijent, sa prijatnim osobamakoji su nam pomogli oko planiranja i dali nam smjernice kud ići. Većprvi dan smo malo prošetali po mjestu, počeli se hraniti sa lokalnomhranom i stigli na plažu. Poslije „dolaženja sebi“ i navikavanja nadnevnu svjetlost (razlika je 7h, tj -7h) nastavili smo ka Tulumu. Tamosmo spavali u posebniiiim specijalno napravljenim kolibama (cabanas) naplažiiii. Mjesto se zove Coco beach resort i zanimljivo je :).

Kolibesu napravljane direktno na plaži, znači od najbliže do vode ima nekih10m, od najudaljenije možda 20. Napravljene su od drveta (kolibelogično a?), krov je od slame / trske i jedino što je neprirodnonormalan velik krevet, betonski pod i vrata sa katancem. Iznad krevetase nalazi mreža koja služi za zaštitu od komaraca. Tih dana dok smobili tamo, duvao je jači vjetar pa je noć bila poprilično bučna i moglose fino uživati u udaranju talasa i strujanju vjetra. Kolibe supoprilično čvrste i kvalitetno napravljenje tako da vjetar ne strujibaš kroz zidove. Kupatilo je bilo zajedničko i poprilično uredno jer jesvaki sat neko prolazio i čisto. Interesantan je osjećaj ustati noću,otići do kupatila uz sav taj mir koji razbija buka talasa i vjetra.Nekako čudno, mistično, nemirno..

Sledeći dan je na programu bioobilazak ruševina Coba i Tulum. Prve ruševine koje sam vidio u Mexicubile su blizu grada Coba. Iskreno, nisam bio previše impresioniran uprvi momenat, tek kad sam vidio i ostale shvatio sam njihovu prednost /čar. Vjerujem da je to namjerno tako ostavljeno ali te ruševine nisubaš očišćene kao većina ostalih već su ostavljane između drveća irastlina. Mislim jeste uređeno, postoje putevi dovoljno široki ali sveje zapravo u šumi iliti džungli. Šume / džungle u Meksiku su popriličnoguste i nije se moguće kretati kroz njih bez mačete. Budući da suruševine „rasute“ na toj lokaciji uzeli smo „prevoz“ trokolicom :). Ne znam kako se to zove ali napred ima 2 sjedišta a iza ima treće sa pedalama koje gura vozač koji dođe uz trokolicu :)Nije puno para, a poprilično su jaki (vozači) pa te brzo profuraju.Najviša piramida je visoka 42m i jedna je od viših u oblasti (negdjepiše da je najviša u Yucatanu ali koliko ja znam Coba nije u Yucatanuveć u Quintana Roo oblasti). Dozvoljeno je penjanje ali se nisam penjaojer su stepenice ružne, nejednake, nedostaje ih i bilo je jako punoljudi tako da nisam imao neku želju.

Dok su ruševine Coba zarasle i u šumi, ruševina Tuluma su čista suprotnost. Mogli bi se čak nazvati „Maya beach resort“ :)jer se nalaze na obali, fantastično su uređene i oni koji su ih sebipravili znali su šta valja. Pogled na more, trava, sunce, iguane.. mašta više tražiti. Nema visokih piramida, ali je poprilično fino. Čak jemoguće otići na obalu i okupati se u toku obilaska ruševina što mnogi iiskorištavaju. Recimo da mene ruševine Tuluma više podsjećaju naJelisejske poljane nego na bilo koje druge meksičke ruševine :).

Tuveče smo se kupali u „divljem“ moru, u Coco resortu. Bilo jeinteresantno pokušavati ostati na nogama kad ide prema tebi ogromantalas. Ajd, za moje pojmove ogroman, budući da ne surfam i ne bavim sesličnim sportovima. Uglavnom primjera, bio sam u vodi do ispod koljena,naišao je talas metar visine i oduvaoooo me :). Koliko god naivno izgledao, nije baš. Svejedno, fino je bilo biti izlupan ko bokserska vreća :).

Odlučilismo krenuti ka unutrašnosti, u pravcu Merida i prva stanica nam je bioTicul. Zapravo smo prvo željeli posjetiti ruševine Uxmala a budući datamo nema hotela, najbliže mjesto za prespavati je bio Ticul. Uz put(po preporukama) smo svratili u grad Mani gdje smo čuli da je postojirestoran koji pravi najbolji poc chuc. Ah, da je bio najbolji nisamsiguran, ali bio je dobar u svakom slučaju. Tu smo vidjeli fantastičnuveliku crkvu sa dvorištem a sve to ispod tamnog i oblačnog neba jeizgledalo fantastično. U tom mjestu, na žalost sledećeg dana, je biopočetak neke lokalne fešte a vidjeli smo i pripremljenu arenu za borbubikova. Ticul je simpatičan gradić sa čudnim ritmom života. Kad smodošli oko 5 popodne, primjetili smo da masovno zatvaraju prodavnice irestorane. Oki, smrkava se pa je kraj radnog vremena, ništa neobično.Čudno je bilo to da je većina tih prodavnica i restorana ponovootvoreno poslije 8 ili 9 naveče i onda kreće život i buka :).Hotel, fin, relativno čist i očuvan. Ujutro smo pojeli doručak iuputili se na ruševine Uxmal. U knjizi sam pročitao da je Uxmaldrugačija vrsta ruševina. Odnosno da pripada nekom drugomarhitektonskom pravcu a glavne su odlike da piramide nisu visoke vecniske i široke. Ustvari sad kad gledam slike, nisu sve baš tako niske,na neke nisam imao ni volje da se penjem jer su bile visoke. Uglavnomto da su široke i ograđene je bilo karakteristično. Druga interesantnastvar su iguane. Vidjeli smo ih bar 20 ako ne i više. Kao domaćeživotinje su, na svakom koraku ih ima i sunčaju se :).Slikati se daju, ali pipati i ne. Pokušao sam par puta da se primaknemna manje od 2m ali bez uspjeha. Na suncu se polako pomjeraju ali kadvide da se približavaš, vataju džadu :).

OdUxmala do Merida ima nekih 60km a to je i bila naša sledećadestinacija. Budući da smo dobili preporuke da je Merida najljepša zaobići subotom i nedeljom jer se tad zatvore ulice u centru i održavajufešte i zabave odlučili smo ih poslušati. Riječ je o milionskom gradukoji je glavni grad oblasti Yucatan. Za razliku od dosadašnjeg reda imira kojeg smo imali putujući prethodnih nekoliko dana, ovo je gradhaosa. Ulice su urađene u američkom stilu – vodoravne su parni brojevi,okomite neparni, većinom su jednosmjerne pa nije bilo teško za snaćise. Problem je što kroz te ulice kad se upali zeleno jure svi i auti ikamioni i autobusi i to divljaju. Semafori postoje samo za vozila,pješaci se moraju snaći. Spavali smo u nekom polu-rupa hotelu ali zatošto je bilo jeftino, odlučili smo izdržati 2 dana. Mislim da smo skoroviše parking za 2 dana platili nego taj hotel. Merida ima svašta daponudi, od teatra, kina i muzeja do raznih uličnih manifestacija,priredbi i partija. Problem na fiestama je što se kod njih alkohol nesmije prodavati a samim tim ni konzumirati na ulicama već samo ubarovima. Oni na ulicama uglavnom jedu, piju sokove, jedu i jedu. Jesamrekao da na ulicama jedu? :)Od slanih stvari sve sto može stati u tacos ili tortilje, kuhan kukuruz(na štapu i u čaši) pa do slatkih peciva, tvrdih palačinki i slično.Uglavnom jefino i teško je ostati gladan pored svega što vidiš imirišeš. Mislim da je poseban doživljaj bilo obići nedeljnu pijacu.Mjesto je ogromno, pokriveno i isječeno stazama. Sortirano i dobroorganizovano ali prljavo i smrdljivo. Mislim da se isti miris provlačiokroz cijelu pijacu. Ali je opet jedinstveno iskustvo vidjeti recimoprimitivne mašine koje prave tacose i ljude koji rade. Vruće je ionako,mašina radi na plin i dodatno još grije a oni šibaju sve u šesnaest.Osim tacosa može da se kupi sve što poželiš, kineske šlape, mobilnetelefone, sirovo meso, sve moguće meksikanske začine i salse, voće ipovrće, suvenire, CD i najnovije DVD izdanja pa čak i stare časopise.Simpatično je bilo vidjeti i „hitnu medicinsku pomoć“ kako juri namotoriću na intervenciju. Stigli smo i obići gradski muzej ali ništaposebno ili bar meni razumljivo nisam vidio. Na trgu su i dalje bilinarodni plesovi, domaća muzika, klopa i zabava i tako čitav dan dokasno u noć. U jednom od restorana smo upoznali i dečka koji vodi istii koji nam je ispričao da je on rodom iz Mexico City, da je skoro došaou Merida i da mu se toliko život tu svidja da nema namjeru da se vraćatamo. Kaže da su plate u Mexicu daleko veće ali je sve ostalo dalekoveće, kao i kriminal i borba i da jednostavno nije vrijedno rizika. Onnam je rekao da i on vidi ogromnu razliku između Yucatana i srednjegdijela Meksika i da je „kao da si otišao u drugu državu“. Dva svijeta...

Poslijenedelje u Merida bilo je vrijeme za povratak na obalu. Sledeća stanicaje bio gradić Izamal, ali prije toga odlučili smo obići još jedneruševine – Ake. Nije ih bilo lako naći jer nisu toliko popularne nitiobilježene a i kad smo oko podneva došli tamo, nismo ni bili sigurni dasmo došli na pravo mjesto. Sunce, napuštena „fabrika“, nigdje nikoga,samo jedan islužen konj i kamionista koji isto tako ne zna da li jepogodio adresu. Uglavnom, malo njuškajući shvatili smo da smo ipak napravom mjestu, da fabrika nije napuštena već da radi samo su radnici napauzi. Iskreno, kad sam prvi put vidio krov i mašine, sve je izgledalotako staro i zahrđalo da se nisam usuđivao zavlačiti se jer sam seplašio da će se nešto otkačiti i pasti mi na glavu. Uglavnom, našli smoi ruševine i ulaz i blagajnu gdje kupit karte. Ruševine su male i netako održavane a budući da nismo imali nikakve mape nismo se usuđivaliskakti po žbunju. Centralna piramida je niska, sa stubovima na vrhu ijednim drvetom ispred i posjeduje neku specifičnu ljepotu koju nismovidjeli na drugom mjestu. Činjenica je i to da smo na tim ruševinamabili 5 i 6 turisti tog dana. Ono sto je bilo zanimljivo jednako kao iruševine je ta „napuštena fabrika“. Naime oni prerađuju agave biljku iod toga dobijaju vlakna koja suše i prodaju. Koliko sam vidio ne praveužad već samo vlakna osušena i upakovana šalju dalje. Interesantno jeto da „fabrika“ izgleda kao da se raspada, a zapravo radi i imaju 10radnika koji utovaraju, nose, prebacuju, istovaraju, tjeraju konja islično. Rekao bih da će sve da se raspadne ali izgleda da šljaka.

Izamalje grad koji je očuvao jako dobro taj kolonijalni stil i specifičan jepo tome što je uži centar grada sav obojan u neku oker / narandžastuboju. Široke ceste, narandžasta kud god okreneš i manastir i piramide ucentru grada. Vidjeli smo samo veću piramidu ali nas nije neštoimpresionirala jer je ogromna i nesređena već zarasla i koliko moguprimjetiti nije popravljana. Više vremena smo proveli obilazećimanastir gdje su povodom posjete Jovana Pavla II mu napravili ispomenik. Najveće iznenađenje je bio „patuljak“ koji nas je proveo ipokazao nam čitav manastir. Pojavio se niodkuda i poveo nas u šetnju.Jako je teško riječima opisati tog lika ali recimo da je visok nekih110cm, sa grbom na leđima, racjepom na gornjoj usni i falilo mu je parzuba. Mislim kao da je iz nekog cirkusa pobjegao :).Kad je skontao da smo iz Evrope, upotrijebio je sve svoje znanjestranih jezika pa je koristio njemačke, engleske a najviše riječišpanskog jezika pa smo ga u suštini jedva razumjeli. Ali bio jeprijatan i proveo nas je i objasnio mnogo detalja o tom manastiru kojinisu tako očigledni. Recimo svijeće se pale u jednoj kapeli isključivovan crkve jer je prije nekih 40ak godina izbio požar i crkva popriličnoizgorjela baš od svijeća. Takođe taj manastir kao i mnogi drugi jeizgrađen na temeljima piramida Maya. Izgradili su ga španski osvajačikad su širili katolicizam a samim tim i zatirali Maya kulturu. Motel ukojem smo spavali je specifičan. Sobe su kao bungalovi, svaka jerazličita i urađena je posebnom stilu. Naša se zvala „Azija“ i sve jebilo u tom tonu. Samo dvorište je puno drveća i rastlinja, a svidio mise i bazen koji je napravljen od nekog posebnog kamena i ostavljautisak.

Na putu ka Piste zaustavili smo se prvi put u „cenotes“.Predivno izgledaju ali pošto smo bili sami tj niko se nije kupaoodlučili smo da ne uskačemo u vodu. Dubina je nekih 60ak metara.

UPiste smo stigli oko 2 popodne i promjenili planove. Za Chicen Itzu sunam rekli da ili da idemo dosta rano (oko 8 što smo i planirali) ilikasno tj sat dva pred zatvaranje. Odlučismo da je obiđemo baš tad.Chicen Itza je najpoznatija a samim tim i najposjećenija ruševinaYucatana ako ne i cijelog Meksika. To znači da je poprilično turističkiorganizovana i sređena a i posjećena. Sve se to da primjetiti prisammom dolasku – preko 30 autobusa u pola 3 popodne, što znači da ih jeu 11 bilo preko 100. El Castillo je najveća i najpoznatija piramidaChicen Itze a vjerovatno je i da se ta piramida nalazi na većini slikai suvenira koji predstavljaju Meksiko. Piramida je fino očuvana isređena. Kažem sređena jer se vide tragovi „popravljanja“. Do prije 5godina moglo se ući u nju (u kojoj se nalazi jedna manja piramida) ipenjati do vrha, ali budući da se je mnogo ljudi povrijedilo ili ubilosilazeći i kližući odlučili su da to zabrane. Tu smo prvi i jedini putuzeli vodiča da nas provede i objasni nam istoriju i vrijedilo je tih20Eura. Saznali smo da su Maye bili jako pametni, vrijedni i zahvalniljudi. Nisam zapamtio sve moguće detalje i brojeve ali ono čega sesjećam je da su poštovali boga Sunca i da su piramide gradili takovisoko da bi bili što bliže bogu. Stalno su se zahvaljivali bogu zahranu i vodu koju im je dao tako što su se samožrtvovali tj puštali sukrv na zemlju jer su vjerovali da će tako zemlja biti i sutra plodna ida će njihovi usjevi biti dobri. Maya kalendar je imao 20mjeseci i tanajveća piramida ga zapravo i predstavlja. Na njoj je moguće vidjetisva godišnja doba, dane i sedmice kao i mjesece. Oni su po padanjusjenki znali šta treba raditi tj da li je vrijeme za sjetvu, da li jevrijeme kiša ili suša i da dolazi vrijeme za berbu. Što se tičeposmatranja Sunca, računanja vremena i matematike bili su dalekonapredni, a opet nisu imali baš neke resurse za to. Jednostavno bilipametni, vrijedni i zahvalni. Problem su stranci koji su „došli“. Prvoim je došao neki lik koji se predstavljao kao prorok, preko veza ipoznanstava došao na vlast i uveo nove zakone. Uveo je porez,žrtvovanje ljudi, prosipao gluposti kojim su ovi jadnici povjerovaliiako im se baš i nije svidjelo. Imao je metode da manipuliše. Na krajuto žrtvovanje ljudi ih je skoro uništilo tj natjeralo da se rasele. Onisu naime bacali najbolje ratnike u te izvore vode (cenotes) kao zahvalubogu mraka. Problem koji su današnji stručnjaci otkrili je da je tavoda od toliko leševa bila kontaminirana i onda se narod pijući tu voduporazboljevao i počeo masovno da umire. To ih je natjeralo da se raselei napuste. Naravno, kasnije su došli još španci i uveli svojeinkvizatorske metode širenjem katolicizma i faktički uništili tucivilizaciju tj kulturu. Naravno da su velik broj meksikanaca koji živetamo potomci istih tih Maya ali sama kultura je uništena.

Piste je gradic uz cestu koji nema baš nešto za pokazati.

Ujutro smo se uputili prema Ek Balamu (Crni Jaguar), malo poznatimruševinama koje su otkrivene u skorije vrijeme (1999 god.) i u kojimase nalazi Acropolis, ubjedljivo najveća piramida u Meksiku - 146 metaradugačka, 55 metara široka i 29 visoka. Jako je čudno i neobjašnjivo dasu toliki objekat uopšte napravljen bez pomoći čelika i točka. Overuševine su iz nekog razloga nepravedno zapostavljene a imaju šta dapokažu. Penjanje bilo dozvoljeno pa smo se odvažili na taj podhvat.Samo penjanje nije tako problem, budući da postoje „međuspratovi“ tjplatforme gdje može da se stane i vide dodatni detalji. Problem je sićidole i trebaš biti koncentrisan na to da gledaš samo u stepenice i nogea ne kraj jer može svašta da ti se pričini. Penjanje i silaženje smoiskopirali od ostalih turista a oni od Maya – cik-cak tj lijevo desno.Nakon Ek Balam-a uputili smo se tamo odakle smo krenuli – PuertoMorellos i Casitas Kinsol. Bilo je poprilično dobro pa smo se odlučilivratiti zadnja 3 dana tamo, da možemo malo odmoriti na obali i spremitistvari prije polaska.

U blizini Puerto Morelosa je farma krokodilapa je bilo logično i poželjno je obići. Ulaz je poprilično skup (20USD)ali se isplatilo. Dobili smo vodiča, zapravo dečka koji radi tamo kojinas je proveo, objasnio nam i odgovorio na sva naša pitanja u veziživotinja koje drže. Imali smo priliku držati tj dodirivati krokodile,zmije, životinje nalik na krokodila ali crvenkaste boje, majmune ijelene. Bilo je još mnogo životnja ali nije bilo baš preporučljivodirati ih. Majmuni (ta spyder moneky vrsta koju oni imaju) su jakomudri i prevrtljivi. Kad vide da nosiš hranu, sakriju se ili stoje naudaljenosti i glume nezainteresovanost, a čim skreneš pogled sa njih,koncentrišu se na kesu sa hranom i za čas je maznu :).

Tajdan smo obišli još jedne cenotes (ćenote) koje su fantastično izgledalejer je pećina bila još veća ali opet ne dovoljno fantastične da bi smose okupali. Ćenote su zapravo izvori slatke vode ispod zemlje, tačnijeu pećinama koja je dovoljno topla i čista za kupanje (za piće nisamsiguran). Ima ih puno jer su ti podzemni vodeni tokovi spojeni i mogućeje roniti od jedne do druge (ako znaš u kom pravcu naravno). Postojeotvorene i zatvorene, tj sa stjenovitim krovom ili bez iznad vode.Obično se nalaze na dubini od nekih 15ak metara ispod površine a dno jenegdje na oko 60-70 metara.

Zadnji dan sam sebi dozvolio neštoposebno. Tri sata vožnje quad bike-om po džungli. Prvi put sam u životusjeo na to vozilo (otvoreno, 4 točka i pogon na svim) i imao sam malotremu prije jer znam koliko sam smotan i bojao sam da će me svi psovatikad me budu morali čekati. Ipak, razloga nije bilo jer sam uspio da seopustim i divljam koliko sam mogao. Pet minuta nakon što smo krenuli,krenula je konkretna kiša da pada pa kad sam vidio da odustajanja nemaprestao sam se sikirati koliko ću biti mokar i prljav i dozvolio sebida ga nagazim koliko može. Fantastičan je osjećaj divljati sa timvozilom po razvaljenoj cesti gdje sa autom nismo mogli ići više od10km/h. Pogotovo kad su rupe i grbe na cesti. Mislim da je čak inajveće uživanje bilo kad smo se vraćali, jer je kiša prestala a ostalesu ogromne lokve na cesti. Budući da je pogon na sva četiri točka natvrdoj podlozi on gotovo i ne može da prokliže, ali zato u vodi plešetango :).Kad sam došao nazad u kamp odakle smo krenuli, bio sam sto mokar(patike, hlače, majica, kroz naočale se jedva vidjelo) što prljav, alisa kezom od uha do uha.

Veče je ostalo za kupanje, pakovanje i hranjenje komaraca koji su nas zadnja 3 dana izmasakrirali.

Toje bilo naše putovanje kroz Meksiko. Sad bih htio jos iznijeti nekeopšte utiske i detalje koje sam gore zaboravio a mislim da su vrijednipomena.

Za snalaženje smo koristili vodič Paula Formers Guide kaoi mapu poluostrva. Ipak, poprilično smo se informisali o mjestimavrijednih obilaska prije samog polaska na raznim turističkim sajtovima.Suma sumarum, potrošili smo oko 2300Eura za sve, uključujući avionskekarte i boravak tamo.

Saobraćaj

U manjim mjestima (značisve osim Merida) je umjeren, polako, bez žurbe i sviranja. Ima dostaznakova ali nije baš da ih pretjerano poštuju. Nas je auto popriličnoslužio, koliko se sjećam prešli smo nekih 1400km. Ono što se po mojojprocjeni može zvati „zaštitni znak meksičnog saobraćaja“ su takozvane„Tope“ tj ležeći policajci. Ima ih na svakom koraku i u enormnimkoličinama Recimo dešavalo se da prođemo kroz sela koja imaju recimo100 kuća, 300 stanovnika, 100 pasa i 10 policajaca :).I oni ne prave te policajce male, već onako mašala visoke, na nekimamoraš i pod ručnom kretati (pretjerujem malo, ali su stvarno veliki,moraš dobro paziti da ne razbiješ točkove). Takođe psi su fenomeni, odsvog prostora gdje mogu da se izležavaju oni cestu obožavaju.Jednostavno se pruže koliko su dugački i dok ne priđeš na 2m nepomjeraju se. Vjerovatno zbog toga ih je 50% invalida tj skaču na 3noge. Takođe su specifični i semafori koji se nalaze na drugoj straniraskrsnice a ne na toj gdje treba da zaustaviš auto pa je u početkubilo malo zbunjujuće. Osim toga, imaju neke znakove koji se kod nas neviđaju kao i totalno drugačije znakove za jednosmjerne ulice pa smo parputa pravili pizdarije. Još jedna interesantna stvar su table poredceste sa savjetima tipa „veži pojas“, „pali svjetla“, „ne bacaj smeće“kojih ima svakih 2km. Benzin je užasno jeftin, nekih 0.40Euro na litru,toliko jeftin da sam razmišljao da vozim kući kao suvenir :).

Higijena i ekologija.

Neznam da li to ima veze sa tim što su potomci Maya ili je to nekaaktuelna politika ali jako vode računa o ekologiji i higijeni. Unajvećoj džungli postoji kanta za smeće a u svim imalo civilizovanijimmjestima (znači van džungle) su obično 2 kante zajedno – za organske ineorganske otpatke. Vidio sam možda jednu ili dvije obične žutesijalice, sve ostale su štedne neonske pa makar i na ulici ili upećini. U većini toaleta mole da se ne baca ništa (tipa papir, opušci,smeće) u šolju. U muškim toaletima (za razliku od evropskih) pisoari suodvojeni pregradama tako da nema „virenja“ :).Iako je moguće kupiti jednu cigaretu (komad, ne kutiju) jako malo alistvarno jako malo ljudi puši. Takođe nije dozvoljena prodaja alkoholana ulicama, već samo u određenim lokalima ili prodavnicama.

Hrana i piće

Vodase naravno ne pije iz česme, tj oni možda i piju ja nisam htiorizikovati. Jeftina je i svagdje je ima pa nije bio neki problem. Okohrane smo se trudili jesti što više domaće hrane tj samo lokalnu hranusmo i jeli. Hrana je fantasticna, ima puno nekih novih ukusa od kojihje bilo malo onih koji me nisu oduševili. Na početku smo vikali „nopika“, „no pikante“ dok nam nisu objasnili da većina obroka sami posebi nisu pikantni dok ne stavite njihove salse (za moje pojmovenuklearni otpad) koje vam služe pored. Jeli smo sve što se mogloiskombinovati sa tortiljama i takosima, poc chuc, quesadilias, buritos,flautas i mamelas, koktele sa gamberetima i još neka jela kojima imenisam zapamtio. Velika većina obroka je zasnovana na mesu i topiletini, svinjetini ili govedini. Ako nema mesa, ima sira tako da jejako teško biti vegetarijanac. Hranili smo se na ulici, u „restoranima“koji se sastoje od šporeta, frižidera i 3 stola. Hrana je bila odličnai ukusna a ekstra jeftina. Znali smo oboje dobro jesti, zaliti pivom isve to platiti recimo 5-6Eura. Jeste da to nisu baš ekstra higijenskiuslovi, često je sve uz cestu ili na otvorenom, ali nije nam se ništadesilo. Bili smo samo jednom u restoranu za turiste i jeli užasnoskuhanu evropsku hranu i skupo je platili. Simpa je bilo vidjeti (iprobati) kako prodaju kuhane kukuruze. Skuhan kukuruz nabiju na stapić,namažu ga majonezom, uvaljaju u sir i stave čili odozgo. Ja sam rekao„samo sol molim te“. Takođe prodaju skuhan okrunjen kukuruz uplastičnim čašama sa istom tom kombinacijom začina. Uživao sam usvježem voću, pogotovo papaji koja je imala fantastičan okus. I koštarecimo 0.5Eura. Imali su fantastične prirodne sokove, od svježeiscjeđenog voća (mango, hibiskus, narandža i limeta) koji su uvijekdobro osvježavali.

Internet

Za ne povjerovati ali većinamjesta gdje smo spavali imali su wireless besplatni internet koji jepoprilično dobro radio. Naravno nisam imao vremena i živaca svaki putse spajati i provjeravati poštu ali eto bilo je. Čak je recimo dobardio Merida pokriven besplatnim wireless signalom. Vjerovatno to nisuneke brzine za skidanje filmova ali je poslužilo.

Kraj

Kadgod razmišljam uvijek se sjetim još nekih detalja koje nisam ubacio aliako tako nastavim neću nikad ni završiti. Ovaj odmor je bio stvarnonešto fantastično. Meksiko jeste siromašna zemlja i to se vidi na prvipogled ali ono što ti ljudi u sebi imaju, nemoguće je kupiti parama. Tiljudi su tako topli, prijatni, ljubazni, smireni, povučeni,nenametljivi... ne znam šta bih još rekao. Kad god smo trebali pomoć,savjet uvijek je bio neko tu da stane, pokaže, objasni, pomogne. Negovorim španski ali uz italijanski i engleski i naravno neizostavnomahanje rukama i nogama smo našli načina da se sporazumijemo. Ono štonisam radio je obilazak turističkih mjesta i kvartova. Nisam bio niti uCancunu niti u Playa de Carmen jer su mi svi ali baš svi rekli – tamosu hoteli i gringosi ništa više. I par puta sam se u to stvarno uvjerio– Meksiko nije hotelski resort i mega giga autobus koji vozi za ChichenItzu. Meksiko su ljudi u selima i gradovima gdje nema turista. Što setiče sigurnosti nikakavih problema nismo imali, čak ni šetati poslijeponoći po tamnim sokacima Merida milionskog grada. To je sigurno zemljakoju teško mogu uporediti sa i jednom drugom u kojoj sam bio do sad isigurno ću se tamo vraćati i vraćati..

p.s. ako je gdje ostala kockica to je zapravo smajli :) a word to pogresno formatira.

3

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

sjajan opis. svaka cast

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

Hvala, ako koga jos sta interesuje, bolje da pita sad dok su sjecanja jos svjeza :)

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

Isrpan i zanimljiv opis, samo jos da vidimo neke fotke ! biggrin.jpg

1

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

Isrpan i zanimljiv opis, samo jos da vidimo neke fotke ! biggrin.jpg

Fotke su u pripremi, ali ima ih puno pa nikako da zavrsim :)

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

Lepo i zivopisno!:D Mogao bi da napravis neki odabir slika za MFT ili da nam ih ovde prikazes...zaista sam uzivala citajuci...da li sam nesto pobrkala ili postoji i pice koje se zove chichenitza? Mislim da sam to videla u nekoj od emisija na "Travel channelu"...jesi li probao?:)

Izmenjeno (pefkari)
0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

Lepo i zivopisno!:D Mogao bi da napravis neki odabir slika za MFT ili da nam ih ovde prikazes...zaista sam uzivala citajuci...da li sam nesto pobrkala ili postoji i pice koje de zove chichenitza? Mislim da sam to videla u nekoj od emisija na "Travel channelu"...jesi li probao?:)

Kad budu gotove slike, negdje cu ih vec okaciti i staviti link :)

Za to pice nisam cuo, a pio sam dosta toga. Moguce je da su negdje napravili kao 'domacu tvorevinu' pa su ga tako nazvali.

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

Znaci,nista se promenilo nije za ovih 10 g,sem da nema vise penjanja na piramidu El Castillo.biggrin.jpg

Za Cancun te nista nisu slagali,al za Playu del Carmen ...

Iz Playe ide brod za ostrvo Cozumel koji je pravi raj za ronioce.biggrin.jpg

Hvala ti na prenetoj prici naseg dragog Mexica.biggrin.jpg

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

Planirao sam i Conzumel i Mujeres obici ali nije bilo vremena a bilo mi je bezveze letjeti samo da budem na sto vishe mjesta. Planiram povratak, ako bude srece jos ove godine tako da ce biti vremena i za izostavljeno :)

Bice uskoro i slike, nikako da zavrsim.

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

@miskO, ne kaze se zahrdjali vec zardjali ..!

;)

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

Dobar putopis, ali mislim da fali malo mapa na mesta koe si obisao, slike na ta mesta, a ne samo jedan ogorman post. Eto to je moja mala zamerka. A Laufer ovo nije forum za pravopis, sta si se uhvatio za jednu obicnu rec molim te

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

@laufer: hvala za korekcije, tj sugestije vjerujem da ih ima mnogo jer sam dugo sve to pisao i nisam imao strpljenja sve fino srediti i korigovati.

@krisi: Slike ce biti za koji dan. Postoji ova mapa koju sam ja koristio prije nego sto sam otishao i postoji velika papirna karta koju sam kupio tamo. Postoji jos mapa od Merida, ali to sam dobio u novinama koje sam pokupio u hotelu. U sustini sva mjesta osim Meride su mala i nije se tesko snaci - u najgorem slucaju pitash :)

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

Putopis je super kao sto sam i rekla, ali mislim da bi bilo puno preglednije i zabavnije da ima slika uz pricu, mislim vezani za prici i mapa gde je to bilo. U tom smislu. Bas zelim da vidim slike :)

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

Jer bio neko u Cancunu??? :D

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

Napravi nalog ili se prijavi sa postojećim kako bi komentarisao/la

Potrebno je da budeš član naše zajednice kako bi ostavio/la komentar


  • Posetili nedavno   0 članova

    Niko od registrovanih članova ne gleda ovu stranicu.

  • Naša statistika

    26517
    Ukupno tema
    888111
    Ukupno poruka