dojca

INDOKINA - putopis

40 poruka u ovoj temi

06.08.2008. (dan 15)

Spavao do podne. Konačno da se naspavam kao čovjek, jer svih ovih dana sam ustajao rano a i tempo putovanja i kretanja je nenormalan. U hotelu saznajem da mogu otići do najveće turističke atrakcije Vijetnama i čuda prirode Halong Bay-a. To je oko 3000 stijena i koje se nalaze u moru i čine fascinantan prizor. Ali ja nemam vremena za to. Nisam ni znao da to mjesto uopšte postoji, sve dok mi cura na recepciji nije to rekla. Eto ti sad ! Sad bih ja ostao ovde još jedan dan samo zbog toga ali onda moram skratiti Laos. Šta raditi? Biti u Hanoju a ne obići Halong Bay je isto kao biti u Parizu a ne obići Ajfelov toranj. Do sad mi je sve išlo savršeno a evo sad vidim da sam napravio veliki propust. Ipak, odlučujem da nastavim dalje ka Laosu iako mi ta odluka nije lako pala. Cijeli dan sam mislio na taj Halong. Tako je to kad se ide bez plana. Autobus mi polazi tek u 18.00 tako da moram provesti još 6 sati u dosadnom Hanoju. To vrijeme sam iskoristio za poslednju šetnju po gradu, popio kafu pored jezera i u obilasku prodavnica. Suveniri me ne interesuju, to ostavljam glupim americkim i japanskim turistima. Ispred hotela me čeka minibus koji me vozi do autobuske stanice. Autobus za Laos će izgleda biti nešto malo bolji od onog iz filma „Ko to tamo peva“. Tek je 6 sati posle podne a već sunce zalazi. Nikako da se naviknem na ovo vrijeme. U autobusu gomila Vijetnamaca i ljudi iz Laosa te par engleskih turista – dva idiota i dvije odvratne sestre. Mislim, fine su one fizički, ali jednostavno Engleze ne mogu smisliti. Na zadnjem sjedištu, sve do krova busa, su natovarili džakove s rižom i ko zna čim sve. Bus je prepun, ljudi leže na podu. Ma haos. Ove engleske kurve, svaka zauzela po dva sjedišta u prepunom busu. Bilo mi je posebno drago, kad se silom jedan prljavi Laosanac uvalio kod jedne od njih. A ona me gleda i traži podršku od mene, kao vidi kako su prljavi i nekulturni. Ovaj mladi Englez sa dugom kosom kaže da putuje već par mjeseci i da se trudi da što manje potroši tako da se prevozi autostopiranjem a spava kod ljudi po kućama tako što ih zamoli da prespava. Kaže ljudi, iako su vrlo siromašni, daju mu čak i da jede i da prespava. Na pitanje da li im daje nešto zauzvrat, on odgovara da im daje svoje prijateljstvo! Eto kakvi su ljudi Englezi. Ma da su pametni pa da te oderu, pa da ti prodaju organe, mislim u sebi. Malo pa malo, autobus staje u nekim selendrama, dok vozač i njegov pomoćnik utovaraju još nekakvih džakova u bus. Ma sve kao u „Ko to tamo peva“. Samo još da ubace i prasiće i to je to. Meni to miriše na neki šverc ali šta me briga. Prelazimo granicu i ulazimo u Laos na graničnom prelazu Nam Can. Na granici treba platiti nešto malo za pečat u pasošu a ja nemam ni dolara i ovih njihovih para. Lao valuta je kip. Iako znam da na granici nikad ne treba mijenjati pare, moram i mijenjam 40 evra za nekih 18.000 kipa kod vijetnamskog službenika na granici.

Pojmam nemam kakav je kurs i koliko kipa je jedan evro. Može biti 18.000 a može i 180.000 što se mene tiče. I naravno, kasnije vidim da me zajebao za čitavih 30 evra. Tako mi i treba! Prelazim granicu i u bijesu gužvam pasoš i šutam ga nogom uz radosne usklike grupice Vijetnamaca koji to posmatraju. E sad mi nije žao svog onog napalma što su Ameri bacili po ovim žutaćima. Na granicu smo došli rano ujutro tako da smo morali čekati sat ili dva da se granica otvori. Evo me u Laosu.

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

LAOS

07.08.2008 (dan 16)

Nakon 22 sata vožnje i gužvanja u autobusu, stižemo oko 16.00 u glavni grad Laosa – Vientiane ili lokalno Viang Chan. Vientiane ima oko 200.000 stanovnika. Laos je država u centralnom dijelu Indokine bez izlaza na more. Ima oko 6.7 miliona stanovnika. Nekadašnja francuska kolonija dobila je nezavisnost 1945. godine iako je sve do 1954. godine bio pod francuskom kontrolom. 1975. godine, uz pomoć armije Sjevernog Vijetnama i SSSR-a, komunisti su zbacili kraljevsku vladu i natjerali kralja Savang Vatthana u izgnanstvo gdje je nedugo zatim i umro u zatočeništvu. Laos je danas jednopartijska socijalistička republika a na vlasti je Narodna revolucionarna partija Laosa. Laos ima vrlo slabo razvijenu infrastrukturu, željeznica ne postoji a puteva je malo i povezuju samo najvažnije centre, Ostalo je sve netaknuta priroda, koja je predivna. Na bus stanici uzimam tuk-tuk koji me vozi nekoliko km do centra grada. Potrebno je sad naći sobu. Gesthausa ima priličan broj ali na moje veliko iznenađenje sve je puno. Ima slobodnih soba za 3$ na mjestima koja su užasna i ne bi ih preporučio nikome. Nakon 2 sata traganja i desetak neuspješnih pokušaja, nalazim odgovarajuću sobu u gesthausu „Joe“ u glavnoj ulici i šetalištu, uz rijeku Mekong. Soba je 16$ i prilično je čista i uredna. Vlasnik je neki ludak kod koga je sve zabranjeno. Svuda po sobama i hodnicima je polijepio neke papiriće sa upozorenjima, zabranama, pravilnicina ponašanja... Grad je super! Mali grad, sve se može obići za neka 2-3 sata. Postoji mnogo kafića i restorana i većina ih je smještena u mojoj ulici. Ima dosta turista. Naveče otišao u jedan bar u kojem su neki momci svirali prilično dobar rock.

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

08.08.2008 (dan 17)

Ustao oko 7.00. Obišao agencije za ture oko grada. Sve je nenormalno skupo, ne razumijem zašto, ali ne pada mi na pamet da idem odavde s njima. Aranžmani za treking u džunglu su oko stotinjak $ pa i više. Nastavio sam sa obilaskom grada. Obišao sam spomenik pobjede Patuxay posvećen svima koji su se borili za nezavisnost od Francuske. To je jedna vrsta triumfalne kapije. Ima ulaz i moguće je popeti se na vrh, što sam i uradio. Sledeće za obilazak je hram Wat Si Saket, izgrađen 1818. godine. Zatim sam otišao do predsjedničke palate, pa That Dam ili Crna stupa za koju mnogi vjeruju da u njemu živi zmaj sa 7 glava koji je pokušao da zaštiti grad od invazije armije Siama 1927.godine. Ja ga nisam vidio. Nakon jedno dva-tri sata šetanja po gradu sjeo sam u neki cafe-restoran i večerao. Nakon toga sam se bacio na točeno pivo u bokalu. Konobarica samo dosipa, čim čaša dođe do pola, eto nje da dospe iz bokala. To mi se baš dopalo. Pivo je Beerlao i nije loše. Ide ovo pivo odlično, tako da sam smazao već tri bokala i napio se pravo. A imao sam i neku želju da se udesim, nakon svih ovih napora zadnjih dana. Nakon toga sam opet posjetio onaj bar sa živom muzikom, gdje sam se dokrajčio. Ne sjećam se kako sam došao u sobu.

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

09.08.2008 (dan 18)

Odlučio sam da idem sam na treking po džungli. Pročitao sam da se u jednom selu po imenu Ban Na može to organizovati, pa idem tamo. Ban Na se nalazi na samom početku Phou Khao Khouay nacionalnog parka. Odjavio sam sobu, a stvari ostavio u susjednom gesthausu na čuvanje, jer ovaj luđakvlasnik ide na odmor, grom ga spalio. Uzeo tuk-tuk za 3$ do južne autobuske stanice, nekih 10 km od grada i tamo našao neki pickup kamionet koji će me odvesti do Ban Na. Vožnja vrlo prijatna, vjetar u kosi, priroda divna. Sa mnom je još par lokalaca koji su iz sela. Nudim im po cigaru na šta oni pokazuju zahvalnost do neba. Prijatni ljudi ovde. Napokon stižemo do sela Ban Na. Do centra sela je još oko 2 km od glavnog puta, te se upućujem pješke, zajedno sa još likom koji se vozio sa mnom. U tom nailazi neki njegov komšija sa motokultivatorom i prikolicom, pa sjedamo na prikolicu i vozimo se do sela. Kuće u selu su uglavnom od drveta, dosta primitivne i najčešće imaju samo jednu veliku prostoriju. U selu sam našao nešto što bi moglo biti kao seoska turistička agencija. Zapravo jedna koliba od trske i bambusa, u kojoj sjedi lik i organizuje treking po džungli. Tu je i neka prodavnica u kojoj se artikli mogu nabrojati na prste. Sjedamo za jedan sto vani i počinjemo sa dogovaranjem oko trekinga. Za 40$ smo se dogovorili za noćenje u džungli, sa lokalnim Lao ručkom i ruta od cijelog dana i povratak sutra oko podne. Bus za Vientiane imam oko podne sutra pa bi se htio vratiti do tada. Dobijam dva vodiča i krećemo odmah. Najprije idemo već utabanim stazama, te mi se učinilo da bi mogao i sam ovako. Međutim ubrzo smo skrenuli sa staze i počeli da se probijamo kroz bujnu vegetaciju, tako da mi je postao jasan značaj i važnost dvojice vodiča. Nakon 2 sata hodanja, kupam se u znoju a duša mi izlazi na nos. Konačno stižemo do neke riječice koja teče po stijenama te tu pravimo pauzu da se malo odmorimo. Tu smo se kupali pod slapovima. Sumnjam da je jedan od vodiča peder, kako me gleda i štipka me po grudima kao iz šale. Nakon pola sata odmora idemo dalje. Cilj nam je doći do osmatračnice za slonove. Usput nailazimo na dosta tragova prolaska slonova. To zaključujemo po polomljenim granama, ali i po slonovskom izmetu. Pitam se da li je ovo pametno. Namučiš se, isprljaš se blatom, svaki kilometar prelazimo neki potok. Nakon još dva sata mučenja, konačno dolazimo do osmatračnice. Osmatračnica je jedan toranj na visini od desetak metara pored jednog malog jezera na koje dolaze slonovi, ali i druge životinje. Tu ćemo prenoćiti. Pogled sa tornja je predivan. U sred divljine, gusta šuma na sve strane. Sa mnom je jedno 5 lokalnih seljana – vodiča a tu su i dva mlada Francuza. Momci su izgleda na medenom mjesecu. Ovaj jedan, izgleda kao pjesnik a stalno nešto i piše, vjerovatno dnevnik... Kad budemo spavali moram pripaziti da im ne okrenem leđa. Kako li zamišljaju da se ovde spava? Nema ničega. Vjerovatno na drvenim daskama. Pravi hotel s pogledom na jezero..hehe. Lokalci su počeli da kuvaju i spremaju ručak. Ješćemo tipičnu Lao hranu. Znači biće riže...oh ne! Ručak se sastoji od skuvanih komadića prasetine, zajedno sa dosta salate i povrća...umjesto hljeba jede se sticky rice, loptica od ljepljive riže. Ma nije ovo ni tako loše! Nakon ručka ili večere, kako se uzme, već je noć. S osmatračnice se ne vidi ni prst pred okom. Mjesečine nema tako da se ne isplati ni gledati. Pitam se šta i ako dođu slonovi kad se ništa ne vidi. Pušimo i razgovaramo ko je odakle, te im pokazujem na karti gdje je Evropa. Nemaju pojma. Ovaj moj vodič kaže da je jednom bio u Tajlandu u životu (a to je prilično blizu, odmah preko rijeke), ostali nisu nikad izašli iz zemlje, a neki ni iz sela. Uče me malo da pričam Lao, te sam zapamtio nešto kao „hop tai da lalai“- „Hvala veoma mnogo“ i sabajdii - „zdravo“. Vrijeme smo prekratili i rješavanjem zagonetki sa klipićima od šibica. Francuz - pjesnik je pun trikova, al ne daju se ni Laosanci. Vrijeme je da se spava, od slonova nema ništa. Razapeli smo mreže iznad glava i sa strana zbog buba i komaraca i spavaćemo na podu. Biće malo tvrdo ali dobro za leđa...možda. Ipak, s obzirom na premorenost ni ta neudobnost nije problem te sam zaspao kao top. Poslije nekog vremena, u toku noći, budi me jedan od vodiča. Kaže stigli su slonovi. I stvarno, iako se ne vidi ništa, čuju se sasvim jasno. Kupaju se u jezeru. Vodič kaže da ih ima oko 20. Tada je par slonova došlo do tornja i počelo svojim tijelima da udara o stubove tornja, tako da se sav toranj tresao. Uopšte nije zgodno. Pitam vodiče, hoće li ovo izdržati udarce slonova, na šta oni kažu da hoće i da ne brinem. Ma da, ali njihova lica ne zrače sa sigurnošću. E samo mi treba još da me izgaze slonovi u divljini. Preživiš rat da bi te ubio slon. Vodiči pale neke krpe i papir i bacaju dole na slonove da ih rastjeraju. Toliko da se ne brinemo. Sad mi je jasno zašto stubovi tornja imaju šiljke na sebi. Prošle godine, na ovom mjestu su slonovi ubili jednog mještanina. A svi mislimo da su to miroljubive životinje. Osluškivao sam ih tako dobrih sat vremena, a kad sam vidio da njihovi udarci nemaju učinka, vratio sam se na spavanje. Ubrzo se sve smirilo.

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

10.08.2008 (dan 19)

Ustali smo oko 7.00. Leđa malo bole od udobnog kreveta tj. golih dasaka. Vidim, vodiči spremaju doručak. Omlet od jaja i kafa. Nakon doručka krećemo nazad prema selu. Opet hodanje...sad mi se stvarno više ne hoda i jedva čekam da stignemo. Dosta mi je ovoga. Nakon nekoliko sati stigli smo do sela. Tu sam već umoran kao pas sjeo i popio pivo da dođem sebi. Prljav sam, pokriven blatom i smrdim na kilometar. Iz sela krećem prema glavnoj cesti koja vodi za Vientiane. Usput pozdravljam svakog koga vidim sabaidii...sabaidii...ej pa ja govorim Lao!!! Znam vrlo dobro kako ljudi vole kad ima kažeš nešto na njihovom jeziku, pa makar jedna riječ, to je uvijek znak poštovanja. Dolazim do ceste i tu nakon par minuta nailazi pickup koji zaustavljam i penjem se. Prevoz je 5$. Došli smo u Vientiane. Oko 18.00 imam voz za Bangkok, a kartu sam već kupio ovde. Naravno, nema smisla da ovakav idem bilo gdje pa nalazim jedan gesthaus gdje uredno zamoljavam ženu na recepciji da me pusti da se negdje istuširam. Riješavam se teška srca ono malo trave što mi je ostalo, jer u Tajlandu za takve stvari ode glava. Nakon tuširanja idem minibusom sa još 5-6 Engleza prema tajlandskoj granici koja je dosta blizu. Prelazimo preko mosta Prijateljstva. Opet sam u Tajlandu.

THAILAND

Nalazim se u gradiću Nongh Khai odakle ću ići večernjim vozom direktno za Bangkok. Voz je sa krevetima tako da ću se naspavati kao čovjek, a kad se probudim biću u Bangkoku. Pošto voz polazi tek za dva sata, odlazim do restorana preko puta željezničke stanice i jedem kod nekog ludaka koji galami na svoje konobarice i ponaša se kao da je neki naš čovjek. Ali pred gostima veoma ponizan i uslužan. Prilično profesionalno, ako izuzmemo ophođenje prema osoblju. Karta za voz je 950 bahta. U 18.00 smo krenuli. Ja imam gornji ležaj, ispod mene su neki Englezion ima 20 a ona jedno 35 i non-stop se drpaju kao teški napaljenici. Samo što se ne počnu sexati u vozu. Iako sam gore, na visini od 2 metra, osjećam teški smrad mojih patika koje sam nosio dva dana u džungli i koje sam ostavio na podu, te mogu zamisliti kako je tek ovim ljubavnicima dole. Ali neka im, ipak su to Englezi.

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

11.08.2008 (dan 20)

Ujutro oko 7.00 smo stigli u Bangkok. Ne planiram da ostajem u gradu nego bi u toku dana odmah nastavio prema jugu, do ostrva Phuket. Problem je kako stići tamo. Autobusom bi izgubio mnogo vremena a avinom sam mislio da se vratim. Odlučujem se ipak da kupim povratnu avio kartu. Uzimam tuk-tuk i kažem vozaču da me vozi do najbliže turističke agencije, u ovom slučaju T.I.T. Tamo saznajem da od aviona danas nema ništa jer su svi letovi unaprijed rezervisani za narednih 7 dana. Ni od voza nema ništa danas. Znači, ostaje samo autobus. Kupio sam kartu za bus do Phuketa i avionsku za povratak za desetak dana, sve za oko 100$. Do polaska busa imam još nekoliko sati te odlučujem da to vrijeme maksimalno iskoristim u obilasku Bangkoka. Uzeo tuk-tuk i otišao do hrama Wat Pho. Wat Pho je najveći hram u Bangkoku i poznat je po ležećem zlatnom Budi koji je dugačak 46 metara. Hram je ogroman i sastoji se od mnogo građevina. Na ulazu mi usluge nude vodiči ali ja odmahujem rukom, kao mogu ja i sam. Nakon 15 minuta sam se izgubio. Nema šanse da nađem izlaz odavde. Ali nekako sam uspio slučajno naletiti na izlaz, nakon dužeg lutanja. Zatim sam ferijem prešao preko rijeke Chao Phraya i obišao hram Wat Arun na drugoj strani. Nakon kraćeg zadržavanja i penjanja do vrha hrama, opet tuk-tuk i dolazak do hrama Wat Trimitr u kineskoj četvrti.Ovih hramova mi je sad stvarno dosta. Na autobuskoj stanici, koja je ogromna, sa desetinama prodavnica, cafea, i čega sve ne, jeo neke kolače i smazao par pivi da ubijem vrijeme. Kolači, naizgled divni sa kokosom, nisu valjali ništa. U 19.00 sjeo u VIP autobus i krenuli smo prema Phuketu. Bus ima i WC, ali je problem što WC užasno smrdi, a ja imam tu sreću da sjedim odmah iznad njega.

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

12.08.2008 (dan 21)

Oko 7.00 ujutro smo stigli na bus stanicu u gradu Phuket na istoimenom ostrvu. Phuket, sa površinom od 570 km2, je najveće i najpopularnije ostrvo Tajlanda. Od Bangkoka je udeljeno 867 km. Ima oko 250.000 stanovnika i preko 2 miliona turista, tako da turisti čine oko 90% stanovnika ostrva. Ova vožnja busom cijelu noć mi uopšte nije prijala. Putovao sam tako i prije ali mi je ova baš teško pala, tako da sam prilično umoran. Gledam mapu ostrva i vidim da postoji bar desetak plaža. Na koju ići? Svaka ima svoje karakteristike, neke imaju ludi noćni život i zabavu kao npr. Patong, dok su neke mirne i baš za odmaranje. Jedna od takvih je i plaža Kata na koju je pao izbor. Malim minibusom sa bus stanice krećem prema Kati. Ti minibusevi voze svakih pola sata. Pošto sam vidio natpis na kojem piše Kata, izašao sam, da bi se ispostavilo da do plaže ima još dobrih 2 km. Eto, u strahu da ne promašim plažu, izašao sam malo ranije nego što je trebalo. Ovo pješačenje mi nije trebalo. Ipak, nekako sam stigao, ali ova Kata mi izgleda previše mrtvo za moj ukus. Ipak idem dalje. Plaža Patong je nekoliko km dalje, te idem pokušati tamo. Taxi je ovde prilično skup, ali nemam izbora i uzimam jedan za 300 bahta i dolazim u Patong. Vrlo brzo sam našao smještaj u hotelu Rico koji se nalazi u glavnoj ulici sa barovima i noćnim klubovima, što znači kurvama. Ovaj Patong je super. Nakon kraćeg odmora u sobi, idem do plaže. Plaža je pješčana naravno, a voda Andamanskog mora je veoma topla. Ovde vlada potpuna seksualna sloboda. Tako da je sasvim normalno vidjeti starce od 70 godina kako se drže za ruke sa djevojčicama za koje je upitno da li su punoljetne, transvestita ima na svakom koraku, pa ko nema oštro oko lako bi se mogao prevariti. Patong je zapravo mali gradić na obali, nekoliko ulica, sa stotinama kafića, barova, noćnih klubova, restorana, salona za masažu i šta sve ne. Zajedno sa Patajom je najveće mjesto bluda na Tajlandu. Prostitutke se broje stotinama, ako ne i hiljadama. Zapravo, mislim da je ovde sve i jedna Tajlanđanka prostitutka. Mogu se iznajmiti i na duži period pa se čak s njima ide i na plažu i restorane. Zapravo, kupiš sebi djevojku na neko vrijeme. Bijelih turista ima mnogo. Vidim, svaki drugi se već snašao za pratilju. Kasnije odlazim do nekog restorana na ručak. Naveče sam izašao i u baru popio jednu tekilu za zagrijavanje a onda i neko pivo.

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

13.08.2008 (dan 22)

Ujutro popio kafu i otišao do Internet cafea da vidim šta ima novo. Zatim sam otišao na plažu i kupao se cijeli dan. Naravno, po običaju, izgorio sam na suncu. Poslije podne, otišao do supermarketa i kupio neku hranu. Tu sam sreo momke koji su bili u busu s kojim sam došao. Jedan od njih, crnac, se upravo tetovirao. Kažu da planiraju da idu na rafting. Ideja nije loša. Oko 22 sata izašao van. Ulice su prepune. Neonske reklame na sve strane. Svi klubovi su puni a plesačice plešu na šankovima. Stotine kurvi stoje cijelom dužinom ulice, sa obe strane, kao na vojnoj smotri, na metar jedna od druge. Nevjerovatan prizor! Neke od njih su zapravo muškarci, ali neki od njih tako dobro izgledaju da nema šanse da ih provališ da nisu žene. Jedino da se obrati pažnja na kukove i Adamovu jabučicu na vratu ili pripaziti na glas. Ali ponekad ni to nije sigurno. Drugo, transvestiti nastupaju mnogo agresivnije prema prolaznicima, tako da skaču na njih i grle ih i vuku za ruke. Ma samo neka mi priđe neki kuronja da me zagrli... Na ulici se prodajuju ture za obilazak obližnjih ostrva. Početne cijene su duplo veće od realnih, tako da u samom startu se to skida na pola. Uzimam jedan aranžman za sutra, za ostrva Phi Phi za 1400 bahta. Ujutro će me dočekati minibus ispred hotela, koji će me odvesti do pristaništa, a dalje se ide brodićem do ostrva. Sve je perfektno organizovano, tako da nema brige ni za šta. Veče sam proveo u klubu Rock House gdje su neki momci svirali heavy metal. Konobarice su imale đavolje rogove na glavi sa svijetlećim lampicama, a neke su imale i uniforme bolničarki koje su gostima davale injekcije sa nekim žestokim pićem.

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

14.08.2008 (dan 23)

Ustao rano oko 7 i popio kafu. Čekam minibus ispred hotela koji nikako ne dolazi. Pitam se da me neko nije zajebao. Bus ipak dolazi uz malo kašnjenje, skupljao je ostale putnike po drugim hotelima i stižemo do pristaništa Chalong Bay. Ukrcali smo se na speed boat za Phi Phi. Vozimo se Andaman morem. Došli smo na Phi Phi Ley ostrvo u zaliv Maya, gdje smo se i kupali. Ostrvo je prekrasno, sitan, bijeli pijesak, a boja mora čarobna. Temperatura vode, je takva da uopšte ne osjećam kad ulazim u vodu, dakle, blizu temperature tijela. Nastavljamo dalje speed boatom i prolazimo pored mjesta gdje je sniman film „The beach“ sa onim pederom Leonardom Di Capriom. Razgledamo tzv. „Viking Cave“ i hranimo majmune bananama na Monkey Beach. U zalivu Loh Sama se zaustavljamo za male podvodne aktivnosti kao što su gnjuranje i ronjenje. Meni ovo gnjuranje (snorkeling) sa onom glupom cijevčicom ne ide baš najbolje te je skidam i odbacujem i bacam se na obično plivanje. Iako je to dobra stvar za posmatranje riba pod vodom. Zatim smo krenuli prema ostrvu Phi Phi Don, koje je veći brat onog prvog ostrva. Tu smo ručali morsku hranu u jednom restoranu na plaži. Dalje idemo do ostrva Khai Nok i tu smo se kupali. Bar na plaži je super, a ostrvo vrlo malo, sa nešto stijena na jednom dijelu, a plažom na dvije strane. Ostrvo nije veće od 100 m. Na stjenovitoj strani ostrva se nalazi veliki broj kraba i rakova. Dok plivam u u moru, oko mene se skupljaju jata malih, šarenih riba. U središnjem dijelu ostrva je mali bar. Bar je jednostavan, sklepan od drveta ali vrlo primamljiv. Kakav divan osjećaj, dok pijem pivo u baru i posmatram more oko sebe i druga ostrva u daljini. U hotel se vratili oko 17.00. Organizacija super, pokupe te i vrate ispred hotela. Mislim da ću ići ovako svaki dan. Pošto sam prilično umoran, zaspao sam u sobi. Naveče oko 11 izašao u noćni klub „Tiger“ koji je jedan od najvećih ovde. Zapravo sastoji se od više desetaka manjih cafea-šankova sa plesačicama na svakom šanku koje plešu oko šipki. Dok sam išao do toaleta, jedno 5 tih plesačica me vuklo za ruku da sjednem baš za njihov šank. Veče sam proveo tu uz pivo i društvo Tajlanđanki.

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

15.08.2008 (dan 24)

Spavao do podne. Kasnije se malo prošetao po gradu i kupio neke knjige. Zatim otišao na plažu i kupao se i sunčao cijeli dan. Pošto sam strašno izgorio na suncu, neka baba na plaži me namazala sa biljkom Aloe Vera za kožu. Pri povratku u hotel uzeo aranžman za sutrašnji obilazak nekoliko ostrva za 1100 bata. Večerao u restoranu neku piletinu. Ovo je jedini dan bez nekih aktivnosti. Odmor mi je stvarno potreban.

16.08.2008 (dan 25)

U 8.00 je došao minibus ispred hotela koji me vozi do pristaništa Poh. Ukrcao se na brod. Danas obilazimo 4 ostrva. Na brodu je dosta Japanaca, Španaca i Italijana. Pored mene je je jedna porodica sa Tajvana. Lik mi kaže da je iz Tajpeja i pita me da li znam gdje je to. He, mene našao da pita! Kako je samo bio šokiran kad sam mu ispričao sve o Čang Kaj Šeku i građanskom ratu u Kini i kako su se Čangovi vojnici i izbjeglice povukli na Tajvan. Eto i neke praktične koristi od našeg sistema školovanja. Stvarno me zanimala situacija na Tajvanu, u smislu ko je za nezavisnost a ko za ujedinjenje i to mi je čovjek sve lijepo pojasnio. Izgleda da je ipak većina za ujedinjenje iako nisu baš za komunizam. Prvo ostrvo na koje dolazimo je Lawa. Predivno ostrvo, kao i sva ostrva Andamana. Nakon dva sata kupanja idemo dalje prema ostrvu Panak. Tu smo sa broda prešli u kanue i tim kanuima veslali u neku pećinu čiji svodovi su bili toliko niski da smo morali ležati u kanuu. Nakon prolaska kroz pećinu našli smo se u središnjem dijelu ostrva u kojem je voda dubine oko 1 m. Tu sam vidio malu ribu koja ima noge i može izaći i van vode i hodati po drveću. Dalje idemo do ostrava James Bond kojeg svi uglavom znaju pod tim imenom, iako se tako stvarno ne zove, a na tom ostrvu je snimljen film „The Man with the Golden Gun“, jedan od prvih Bondovih filmova. Momci koji čine posadu broda su teški zajebanti i šaljivčine. Vidim da su veliki ljubitelji rege muzike i Boba Marleya. Dalje smo išli do ostrva Hong, oko kojeg smo plovili kanuima i iskrcali se na samo ostrvo gdje sam napravio nekoliko dobrih fotki. Ručali smo na brodu, jer je ručak i piće bilo dio aranžmana. Ovaj aranžman je stvarno fantastičan. Za 20 eura, dobra avantura cijeli dan. Vratili se u hotel oko 17.00. Naveče izašao i opet otišao na pussy show. Ovo je stvarno dosadno. Najbolja cura od svih je zapravo muškarac, najbolje izgleda i najbolje pleše. I konstantno bulji u mene i smješka mi se! Dva starija pijana Engleza od nekih 50 godina za šankom se ludo zabavljaju sa djevojkama. Ne znam da li ovaj jedan vidi da je jedna od njih muškarac. U svakom slučaju poljubiše se oni pravo, filmski. Bljak! Šta će biti kad je/ga odvede u hotel? Možda se iznenadi, a možda i ne...možda je i on jedan od tople braće. Ovo je teška glupost i idem u Tiger klub na par piva. Pro povratku u hotel uzeo aranžman za rafting nacionalnom parku Phang Nga, za prekosutra. Za sutra nije bilo ništa slobodno.

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

17.08.2008 (dan 26)

Spavao do 11. Ostajem u Patongu cijeli dan. Pomalo sam umoran od putovanja. Preko dvadeset dana luđačkog tempa je ostavilo posljedice. Više mi se nigdje ne ide i sama pomisao da negdje idem autobusom duže od sat vremena mi izaziva mučninu. Cijeli dan sam proveo na plaži sunčajući se i ne radeći apsolutno ništa. Danas imam odmor koji prezirem, iako mnogi ovo smatraju pravim odmorom i uživanjem. Zaspao oko 21.00, kao da se samo malo odmorim i nisam se ni probudio do ujutro. To samo pokazuje koliki se umor nakupio u ovih 25 dana.

18.08.2008 (dan 27)

U 10.00 ispred hotela me čekao minibus koje me odvezao do bus stanice u Phuketu gdje smo presjeli u veliki bus koji nas vozi do nacionalnog parka Phang Nga, sjeverno od ostrva Phuket. Nakon dva sata vožnje stigli smo u Island Safari kamp sa slonovima. Tu ćemo jahati slonove. Pošto već imam iskustvo s tim, to mi nije nešto naročito uzbudljivo. Još su nam podijelili neke glupe suncobrane pa izgledamo kao idioti na onim slonovima, ili kao japanski turisti, što je isto što i idioti. Nakon slonova prisustvujem predstavi sa slonovima, tačnije jedno mladunče slona, koje je dobro izdresirano. Slon svira usnu harmoniku, pleše, klanja se i izvodi razne druge gluposti. Cura koja vodi program me uzima za ruku i vodi prema slonu. Sad sam najebao. Kaže mi da legnem na stomak i slon počinje da me „masira“, tj. lagano i odmjereno gazi nogom po leđima. Slon me gazi lagano ali se ja ipak pri svakom njegovom laganom udaru sav tresem kao da me slon udara..he he. Istovremeno me po glavi ljubi surlom tako da prisloni surlu na glavu i uvuče naglo vazduh u sebe. Samo da slon ne pogriješi! Zatim idemo do staze gdje ćemo napraviti dva kruga sa ATV vozilima, uvijek dobra stvar, ali kratko traje. E sad je na redu rafting. Sa mnom su u čamcu pored jednog kapetana, lokalca, i dvoje Arapa. Spuštamo se niz rijeku oko 5 km. Osjećaj je super, jer je čamaca više i jedni druge ometamo, guramo i prskamo vodom, tako da se na kraju razvila prava bitka polijevanja i prskanja vodom za što smo najviše koristili vesla. Svi crkavaju od smijeha i atmosfera je luda i fantastična. Nakon raftinga nas čeka ručak. Poslije ručka idemo pickupom do jednog vodopada u šumi. Vodopad je stvarno divan, a voda je hladna tako da mi se nešto i ne kupa. Neki Arapi ušli u vodu i ne izlaze nikako, kvare mi fotografiju vodopada, kao da žive u pustinji i nikad vode da nisu vidjeli. Grrrr, Arapine skloni mi se iz kadra! Oko 18.00 se vratio u hotel. Još jedan dobar dan. Naveče sam izašao van i odmah uzeo aranžman za sutra- odlazak na još neka ostrva. Na ulici je neki mađioničar, obučen kao kauboj s pištoljima oko pojasa, izvodio trikove. Taman sam zapalio cigaru i povukao dim kad mi ju je uzeo da izvede svoj trik sa nestajanjem cigare. Trik je uspio, cigara je nestala,a ja mislim da li da zapalim novu? Zatim sam otišao u jedan bar u kome je svirao gitaru neki mladi Amerikanac a svirao je očajno. Ma lik je katastrofa, a jadan sve mu se čini da je dobar, najavljuje on neke poznate hitove i njemu omiljene pjesme, ali ih izvodi užasno loše. Ali sa svojom svirkom je bio smiješan, tako da zabava nije izostala. Pošto ovog bogohulnika više nisam mogao slušati otišao sam u Tiger club, tamo je uvijek ok. Tu sam cugao pivo i zezao se sa Tajlanđankama cijelu noć. Čak sam se uspio i popeti na šank i plesati sa jednom kurvom oko metalne šipke. Zatim sam otišao u diskoteku na spratu.

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

19.08.2008 (dan 28)

Nisam spavao cijelu noć, a sad treba opet ići na oblizak ostrva. Neće biti lako. Standardno, minibusom do pristaništa, gdje nas čeka speed boat i idemo prema ostrvima Coral i Raya. Umoran sam i pospan, tako da jedva gledam. Baš šteta jer ovo ostrvo Raya je definitivno najljepše na kojem sam bio. Kakva divna boja vode, a mnogo palmi na ostrvu, ovo je raj! Ipak sam iskoristio priliku za kupanje na ovim mjestima. Dobro je i za glavobolju. Na Raya ostrvu smo imali neki bijedni ručak s rižom naravno. Vratili se u Patong oko 16.00. Danas napuštam Phuket i letim za Bangkok. Sobu u hotelu sam već odjavio prije polaska na ostrva. Let sa Air Asia mi je u 23.30 sa aerodroma na Phuketu, tako da imam još vremena do polaska. Strašno sam umoran i spava mi se užasno. Moram odspavati bar dva-tri sata, tako da nalazim neki jeftini gesthaus i uzimam sobu za 350 bata, samo na par sati. Istuširao se i zaspao kao top. Oko 21.00 ustao i spremio stvari, te izašao van i našao taksi za oko 700 bata, taksi na Phuketu nije jeftin i nema šanse da se vozite za manje jer nema konkurencije pošto svi taksisti imaju međusobno dogovorenu minimalnu cijenu, a ona je u ovom slučaju baš ta - 700 B do aerodroma. U 23.30 poletio za Bangkok. Kad sam stigao u Bangkok, opet taksi i opet u moj sad već dobro poznat Khao San. Tamo sam uzeo sobu u Villa Orchid gesthausu (noć – 750 B), malo skuplji gesthaus, ali zato mnogo bolji, a i ne traži mi se sad prenoćište. Uzimam sve, jer crkavam od umora. Samo daj krevet! Bilo gdje, bilo šta!

20.08.2008 (dan 29)

Spavao do podne. Ujutro popio kafu u restoranu gesthausa. Pošto imam još dva dana na Tajlandu, a ostalo mi je još novca, pada mi na pamet ideja da odem u neki malo zajebaniji skuplji hotel i uzmem pravu sobu. Rečeno – učinjeno! Dosta mi je smrdljivog Khao Sana, odjavljujem sobu i uzimam taksi koji me vozi do distrikta Pratanum. Ja i taksista se kladili da će sa uključenim taksimetrom cijena biti ona koju sam mu ja ponudio, jer je on meni naravno spucao duplu. U pravu sam na kraju bio ja. Sad sam već toliko iskusan da me je vrlo teško prevariti na bilo koji način. A kad se sjetim prvih dana! Uzeo sobu u hotelu, nedaleko od mjesta gdje sam prije skoro mjesec dana pio ono pivo iz bokala, u hotelu Pratanum Park za dvije noći, cijena 1.850 B za noć. Na recepciji vrlo ljubazna djevojka, tj. nije djevojka nego muškarac. Transvestiti su svuda, pa čak i rade u finim hotelima. Sve on ili ona mene ispita gdje sam bio, kako mi je bilo...nema šta vrlo profesionalno. Ljubaznijih ljudi od Tajlanđana još nisam sreo nigdje na svijetu, za sada. Nakon što sam se smjestio išao malo u kupovinu, mislio sam kupiti nekih suvenira i poklona da podijelim kad dođem kući, ali ništa pametno nisam našao. Odjeća je sva jeftina, bez veze, ipak Kina je blizu. Odustajem od shoppinga vrlo brzo, nije to za mene. Ručao sam na istom mjestu gdje i prije mjesec dana, u blizini hotela. Zatim sam otišao do IT CITY na Pantip Plaza tj. velike robne kuće u kojoj se prodaje samo elektronika. To je ogroman prostor, na nekoliko spratova a nema čega nema. Kopjuteri, DVD, mobilni, playeri...ma sve što čovjek poželi. Tu sam kupio novu USB memoriju, jer je moj USB stick već pun sa slikama i nemam više mjesta. Napravio sam već oko 1.500 fotografija i ko zna koliko video klipova, a kupio sam i nešto CD muzike. Imaš katalog, odabereš i oni ti narežu na licu mjesta. Vratio se u hotel, pregledao mail na Internetu i gledao TV dok nisam zaspao. Više mi nije bilo do šetanja po gradu.

30.08.2008 (dan 30)

Ustao oko 9 i popio kafu u hotelu. Čuo sam da van grada postoji jedan netipičan zoološki vrt po imenu Safari World Park, pa uzimam taksi za 200 B i idem tamo. To je veliki prostor sa životinjama koje se slobodno šetaju po parku, a moguće ga je obići pješke ili u vozilu. Svaki dan su predstave sa životinjama, tako da se npr. može vidjeti orangutane kako se boksuju, delfine sa svojim tačkama, ili predstave sa tigrovima, žirafama i pticama i drugim životinjama. Na ulazu se dobije raspored predstava za taj dan. Pošto nisam uzeo vodiča za park, naravno da sam se izgubio i lutao po parku nemajući pojma gdje su koje životinje. Slučajno sam naletio na kraj predstave sa delfinima. Nakon toga sam ušao u ogromni kavez sa stotinama ptica. Tu neki lik prodaje hranu za ptice, koje se mogu hraniti, naravno ko želi. Safari World mi se nije previše dopao, vjerovatno zato što ne razumijem kako se kretati po parku i što nemam vremena da čekam predstave tako da sam se tu zadržao samo oko sat vremena. A za ovo čudo je potrebno daleko više vremena. Ulaznica je 750 B. Vratio se taksijem nazad do grada. Izašao sam u poslovnom dijelu grada nedaleko od ulice Pretchaburi na granici distrikta Pratunam i Phloenchit. Tu sam nakon kraće šetnje, ušao u veliku robnu kuću „Central“ gdje sam malo razgledao šta sve ima. Na najvišem spratu je restoran koji se zapravo sastoji od više mini-restorana tako da imamo italijansku hranu u jednom, vijetnamsku u drugom, ili japansku u trećem i tako dalje. Ja sam se odlučio za dimljenog lososa. Zatim sam se još malo šetao po ovom dijelu grada. Oko mene su sve neboderi i ovaj dio stvarno uredno izgleda. Idem prema svom hotelu. Prolazim pored Chalermlok, Nai Lert i Pratunam pijaca, zatim opet do Pantip plaze i stižem do hotela Pratunam Park. Tu nakon kraćeg odmora spremam stvari za polazak. Ruksak se već raspada. Taksijem odlazim na aerodrom Suvarnabhumi. Poslednji pozdrav ovom divnom gradu i zemlji. Let za Istanbul je oko ponoći. U avionu grupa naših turista iz Kontikija.

KRAJ

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

Stvarno fantasticno,svaka cast na avanturi:D

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

Lepo si se proveo po Indokini smajl.jpg

0

Podeli ovu poruku


Link do poruke
Podeli na drugim sajtovima

Napravi nalog ili se prijavi sa postojećim kako bi komentarisao/la

Potrebno je da budeš član naše zajednice kako bi ostavio/la komentar


  • Posetili nedavno   0 članova

    Niko od registrovanih članova ne gleda ovu stranicu.

  • Naša statistika

    25912
    Ukupno tema
    863259
    Ukupno poruka